Risto gradskih i međugradskih autobusa četirijskih finskih prijevoznika u Helsinkiju unatrag tri i pol godine prešlo je više od 50 milijuna kilometara, usput testirajući novo parafinsko dizelsko gorivo od hidrogeniranoga biljnog ulja i otpadnih životinjskih masnoća (Hydrotreated Vegetable Oil – HVO). Sudjelovali su, naime, u znanstvenoistraživačkom projektu ‘Optibio’ i dokazali da se takvim pogonom javnog prijevoza smanjuje emisija dušičnih oksida za 10 posto, ugljičnog monoksida za 30 posto, nesagorjelih ugljikovodika za 40 posto, kancerogenih polikličkih aromatskih ugljikovodika u ispušnim plinovima za 80 posto.
Lokalna samouprava za održivost (International Council for Local Environmental Initiatives – ICLEI), vodeća svjetska organizacija gradova i lokalnih uprava posvećenih održivom razvoju, objavila je nedavno analizu toga finskoga projekta, koji je imao za cilj ustanoviti može li gorivo HVO zamijeniti dizelsko gorivo fosilnog podrijetla, čime bi se smanjile emisije stakleničkih plinova i nesagorjelih čestica. Dio autobusa vozio je na mješavini naftnog dizela s 30 posto udjela HVO-a, a dio je vozio isključivo na HVO-u. Nositelj projekta ‘Optibio’, najopsežnijeg takve vrste u svijetu, bila je Regionalna uprava za transport Helsinkija (HRT), a glavni partneri su joj Neste Oil, proizvođač testiranoga goriva, i Proventia, proizvođač sofisticirane opreme za ispušne sustave, koji je proveo testiranje raznih varijanti sustava za dodatno smanjenje emisija dušičnih oksida i čestica iz ispušnih plinova. U provedbi projekta upotrebljavali su se autobusi Scania, a za znanstvenu potporu bili su uključeni i Finski tehnički istraživački centar VTT, Univerzitet Aalto i TEC TransEnergy Consulting Ltd.
Metilni esteri (koji se i u Hrvatskoj proizvode kao biodizel) i HVO podudaraju se u srovnini iz koje se dobivaju reagensi za njihovu proizvodnju: metanol za esterifikaciju, kao i vodik za hidrogenaciju (za HVO) mogu se proizvesti iz biomase, odnosno bioplina ili prirodnog plina. Pod uvjetom da su proizvedeni iz identične srovnine, utvrđeno je istraživanjima, tzv. životni ciklus emisije stakleničkih plinova tek je neznatno niži kod HVO-a u odnosu na metil-esterni biodizel. To znači da su im slični i elementi kao što su održivost, indirektan utrošak pri obradi zemlje i agrokulturnim mjerama. Međutim, projekt ‘Optibio’ potvrdio je opsežnim laboratorijskim testovima važne prednosti HVO-a u uporabnoj sferi, pri čemu su glavni naglasci na bitno manjim emisijama štetnih i neželjenih plinova u atmosferu u odnosu na metil-esterska (i fosilna) dizelska goriva.