Marketinško iskorištavanje kraja svijeta

Najveći, najmoćniji i istodobno najsjajniji radioteleskop na svijetu nazvan Square Kilometre Array (SKA) za 12 godina, kada je planiran završetak njegove gradnje, moći će snimiti svemir onako kako je izgledao u doba kada su nastajale prve zvijezde i galaksije. Bit će 50 puta osjetljiviji od svih sadašnjih instrumenata, nebo će pretraživati 10.000 puta brže od ijednoga poznatog alata, a prve će kozmičke snimke dostaviti do kraja desetljeća. Laički rečeno, čim proradi, hvatanjem svemirskih valova i zračenja moći će otkriti i najslabije znakove postojanja izvanzemaljskog života. Koliko je potvrdan važan i delikatan u svjetskim razmjerima, pokazuje i podatak da je devet zemalja koje sudjeluju u njegovu razvoju prvotno kanilo njegovo teleskopsko polje postaviti samo u JAR-u. Zatim su se predomislili, neki kažu i zbog političkih igrišta, te dio posla predali Australiji i Novom Zelandu koji su bili protukandidati JAR-u za domaćinstvo projekta SKA. Sjedište je organizacije koja vodi projekt u Manchesteru, u Velikoj Britaniji, ukupno 190 ‘tanjura’ bit će postavljeno u JAR-u, a 60 u Zapadnoj Australiji. Među najznačajnijima za to što će se jedan od najvećih pothvata u povijesti čovječanstva događati i u Zapadnoj Australiji jest astrofizičar profesor Peter Quinn, direktor Međunarodnog centra za radioastronomiju (ICRAR) smještenog u Perthu. Taj laureat titule Znanstvenika 2012., koju mu je dodijelila vlada Zapadne Australije, za Tehnopolis je objasnio važnost trenutačno najznačajnijeg znanstvenotehnološkog projekta na planetu.

Povijest svemira fascinira nas kao astronome. Kako je sve počelo? Koji su objekti prvi oblikovani i kada? Kako se svemir promijenio s vremenom, zašto se širi po stopi koju mjerimo? To su neka od temeljnih pitanja na koja želimo odgovoriti s pomoću teleskopa. SKA predstavlja revoluciju u našoj sposobnosti da uhvatimo podatke iz svemira i zakoračimo u nepoznat. Taj će teleskop moći hvatati 10.000 puta više informacija o svemiru nego bilo koji sadašnji alat, a pokazat će nam, prvi put u povijesti, signale iz one točke u ranom svemiru u kojoj mislimo da su formirani prvi sjajni predmeti, kada se pojavilo prvo svjetlo u kozmičkoj tami. SKA je važan jer će završiti našu kozmičku sliku. Gledat će unatrag, sagledati početak priče kozmičkog stvaranja i omogućiti nam da dobijemo potpunu sliku o tome kako se svemir mijenja do danas. Da bi to mogao, SKA će morati biti veći od bilo kojeg teleskopa koji smo dosad napravili. Morat će prikupiti i pohraniti podatke i njima manipulirati na skali usporedivoj s ukupnim trenutačnim računalnim sposobnostima cijelog svijeta. To je golem izazov za znanstvenike, inženjere i naše sadašnje tehnologije. Morat ćemo stvarati inovacije i razvijati nove i učinkovitije energetske i komunikacijske sustave, računala i podatkovne mogućnosti. Ta inovacija bit će korisna i za mnoge znanosti te će donijeti nove tehnologije koje će svi ljudi široko primjenjivati. Baš kao što su radioastronomi u CSIRO-u, australskoj organizaciji za znanstvena i industrijska istraživanja, izumili WiFi, a fizičari u CERN-u u Ženevi stvorili World Wide Web, SKA će pružiti pogon i priliku za stvaranje novih tehnologija koje će sigurno na mnogo načina promijeniti naše živote.

Neće ga biti jeftino sagraditi. Trenutačno vjerujemo da će gradnja SKA stajati oko 1,5 milijardi eura. Da bi prikupile ta sredstva, zemlje će morati raditi zajedno, stvoriti dugoročne obveze ulaganja u fondove za projekt čija će samo gradnja trajati najmanje 10 godina, a cijela operacija najmanje 50. Od ranih 1990-ih znanstvenici i inženjeri iz više od 20 zemalja planiraju gradnju teleskopa SKA. Devet država – Australija, Kanada, Kina, Italija, Nizozemska, Novi Zeland, JAR-u, Švedska, Velika Britanija – u studenom 2011. osnovalo je novu organizaciju SKA i tako su si zadale velik za-

Zajednica SKA trenutačno se sastoji od devet zemalja. One će obavljati brojne zadaće u oblikovanju, projektiranju i gradnji, svemu potrebnom za dovršetak SKA. Istraživački centri, sveučilišta i industrije u tim će zemljama raditi i oglašavati potrebu za radnim mjestima za projekt SKA. Sjedište SKA u Velikoj Britaniji bit će središnji izvor informacija o mogućnostima za uključivanje u projekt na profesionalnoj razini, a i na društvenoj i obrazovnoj. Kad bude završen, SKA će biti globalno središte istraživanja kojim će se moći koristiti istraživači iz cijelog svijeta da bi učili o svemiru. Teleskop SKA puni će potencijal dosegnuti do 2025., za 13 godina. Znači da bi za projekt SKA bilo idealno novačiti djecu koja sad kreću u školu. Siguran sam da će uzbudljive inovacije i otkrića povezani sa SKA nadahnuti brojnu djecu da se posvete karijeri u znanosti i tehnologiji, kao što je Apollovo slijetanje na Mjesec nadahnulo moju generaciju.

Moram priznati da ne poznajem nijednoga hrvatskog znanstvenika. Hrvatska treba postati 28. članica Europske unije u srpnju 2013. Znam da programi Europske komisije daju znatnu potporu astronautskim istraživanjima, kao što je ASTRONET, te podupiru sudjelovanje u projektima poput SKA.

Kada se odlučite za gradnju teleskopa, trebate odabrati mjesto na kojem će se najbolje obaviti znanstveni posao. Sveučilišni teleskop Hubble u orbiti je iznad Zemlje, na mjestu na koje ne utječe Zemljina atmosfera koja iskrivljuje slike i blokira određene vrste svjetala. Astronomi stavljuju optičke teleskope na planine, iznad oblaka i izmazalice, daleko od blještavih svjetala gradova koja izbliježuju svjetlost najduženijih zvijezda. Jednako tako, svoj radioteleskop želite stavit daleko od izvora jakih radijskih signala na Zemlji koji bi nadjačali slabe signale iz ranog svemira. Većina tih zemaljskih radijskih signala emitira stvari koje ljudi upotrebljavaju svaki dan – stižu iz FM radija, mobitela, mikrovalnih pećnica, automobila, opreme zgrada itd. Svoje vrlo osjetljive radioteleskope želimo postaviti daleko od središta civilizacije i na suhim, ravnim terenima po kojima možemo raširiti radioprijemnike i osjetljivu elektroniku. I Australija i JAR imaju velike pustinjske regije u kojima nema velikih gradova i mjesta, ali koje su povezane s lukama i središtima radne snage cestovnim, željezničkim i komunikacijskim mrežama. Dakle, u Australiji i JAR-u imamo regije koje su idealne za gradnju osjetljivih radioteleskopa.

Oblikovanje i ukupna cijena SKA odredit će se za tri, četiri godine, kao dio predgrađevinskog programa rada SKA. Očekujemo da će gradnja prve faze početi 2016./2017. Trenutačno smatrao da će ukupni trošak prve faze projekta biti 400-tinjak milijuna eura. U Australiji će u prvoj fazi biti postavljene dvije vrste primajućih sustava odnosno antena za SKA. Niske frekvencije niza jednostavnih statičkih antena radit će na 100-tinjak megaherca, blizu frekvencije FM radija, i tražiti signale iz prvih objekata koji zasijaju u veoma dalekom svemiru. Drugi niz sastojat će se od pokretnih tanjura koji će raditi na frekvencijama od oko 1000 megaherca, blizu frekvencije mobitela, koji će pratiti objekte po nebu s pomoću širokokutne radiodigitalne kamere osmišljene i proizvedene u Australiji. U JAR-u drugi niz antena radit će na višim frekvencijama, od 1000 do 10.000 megaherca, i koristit će se prijimnicima dizajniranim za detaljne pregledove vrlo energičnih i aktivnih zvijezda i galaksija u obližnjem svemiru. Završna, druga faza razvoja SKA počet će na oba kontinenta oko 2020. i teleskop bi trebao biti u funkciji do 2025. Ukupni troškovi gradnje SKA vjerojatno će biti oko 1,5 milijardi eura, iako konačni iznos neće biti poznat dok se ne dovrši oblikovanje i dok lekcije naučene u prvoj fazi gradnje ne ukalkuliramo u završni projekt.

Otkrivanje signala iz prvih objekata koji su zasijali u svemiru bit će fantastično. Da bi zasijali, prvi svjetleći predmeti moraju zagrijati hladan plin oko sebe u svemiru, a kad bi nam sjajni topoli plin poslao radiovalove, niskofrekventni prijamnici SKA trebali bi ih otkriti. Nakon što otkrijemo taj signal, doznat ćemo kada su u ranom svemiru ti objekti formirani. Stvaranjem karte takvih signala po nebu doznat ćemo kakav je bio oblik i distribucija materije u vrlo ranom svemiru i što su bili prvi svjetleći objekti. Naravno, tu je uvijek i ono nepoznato. Već u prvom satima rada SKA može pronaći nešto potpuno neočekivano. Možda ćemo vidjeti i prve znakove signala drugoga inteligentnog života unutar naše galaksije – Mlječnog puta.

Projekt SKA potaknut će inovacije na brojne načine. Zbog enormnog izazova za računalstvo, pohranu podataka i upotrebu podataka SKA će morati pronaći ili izmisliti nove pristupe i tehnologije te se pobrinuti da njihova cijena bude pristupačna. Znamo da će SKA generirati više podataka u jednom danu nego što cijela populacija Zemlje može obraditi u nekoliko godina.