Moj privatni satelit

Metoda promatranja kemijskih reakcija mljevenjem bez primjene kemijskih otopina otvara mogućnost optimiziranja reakcija za razne industrijske procese.

Nova metoda mogla bi unaprijediti razumijevanje kemijskih procesa ključnih za farmaceutsku, kemijsku i metaluršku industriju te otvoriti nove mogućnosti u području ‘zelene’ kemije i ekološki prihvatljivog stvaranja novih kemijskih proizvoda. Problem je to što za realizaciju pokusa morate otići na sinhrotron, a dobiti termin u Grenobleu nije baš jednostavno.

Halaszov pokus industrija tek treba komercijalizirati. Kao što je slučaj s mnogim znanstvenim otkrićima, nije poznata sudbina projekta te kada će postati komercijalno primjenjiv. Teoretski, komercijalna primjena najviše bi se odnosila na optimizaciju industrijskih procesa u farmaceutskoj industriji, koja istražuje reakcije reaktanata. U toj industriji vrti se, kao što je poznato, velika količina novca, od 10 projekata ‘upali’ jedan, ali taj pokriva troškove svih ostalih. U tradicionalnom pristupu kemiji postoji navika da se kemijske reakcije događaju u otopinama. Mehanokemija, odnosno drobljenje krutih reaktanata, postoji od povijesti čovječanstva. Unazad 10-ak godina intenziviralo se razmišljanje da se kruti reaktanti ne moraju otapati, već se mogu izravno miješati i reagirati s drugim s krutinama.

U kemijskoj industriji rade briljantni ljudi koji se koriste takvim metodama, međutim, njihov rad nikad ne završi u široj primjeni, već se svodi na patente. Njihov rad skriven je od autora kemijskih udžbenika. No industriji su takve metode mehanokemije u interesu jer pojeftinjuju procese proizvodnje. A ako su troškovi proizvodnje smanjeni, onda bi i proizvod trebao biti jeftiniji za potrošača – dodaje Halasz. Na svjetskoj razini 2011. godine potrošeno je oko 6,4 milijuna tona otapala na bazi alkohola, kao najčešće korištenog otapala u industriji. Svjetski marketinški stručnjaci predviđaju da će 2019. godine kompanije zaraditi oko 33 milijarde dolara od prodaje otapala. Najveći proizvođač je tvrtka BASF, koju pamtim po legendarnim kasetama. Neka otapala predstavljaju ozbiljnu opasnost za ljudsko zdravlje i okoliš, a odgovorno upravljanje otapala predstavlja znatan trošak za potrošače. Prije 50 godina nikoga nije bilo briga za okoliš, kemijski otpad baca se i izlijevao u prirodu, kao što je danas slučaj u nerazvijenim zemljama. U slučaju odgovornih kompanija otapala se skupljaju i pročišćuju.

Halasz smatra da će proces promjene svijesti među kemičarima trajati godinama te da će se posljedice istraživanja vidjeti tek za 10 do 15 godina. Nije oduševljen modernim pristupom znanosti u kojem su znanstvenici postali menadžeri.

Sve se svodi na objavljivanje i traženje novca za projekte. Znanstvenici rade za sebe, a ne za širu javnost i civilizacijski napredak. U Hrvatskoj to i nije izraženo u tolikoj mjeri jer novca za znanstvene projekte uglavnom nema. Ministarstvo znanosti u posljednjih je deset godina glavni finansijer znanosti, a sada je srezalo budžet za 2013. godinu. Država daje svima pomalo i tako su svi jednako nesretni. Financira se stotina projekata, a ni jedan ne dobije sredstva koja mogu unaprijediti projekte. Ako štedite na obrazovanju i znanosti, posljedice takvih postupaka vide se za deset godina – zaključuje Halasz.

Prva stvar koju se čovjek pita je zbog čega Halasz ne krene stopama svojih kolega koji su sreću i priznanje odlučili potražiti u drugim zemljama. On kaže da je ovo doba za znanstvenike svagdje teško i da je ostanak u Hrvatskoj u ovom trenutku veliki izazov. I mnogi drugi mladi znanstvenici htjeli bi ostati u Hrvatskoj, ali nemaju mogućnost za zaposlenje. U Hrvatskoj postoji 10-ak znanstvenika s PMF-a i IRB-a koji se kvalitetno bave mehanokemijom i postižu dobre rezultate. Ekipa s PMF-a trenutačno priprema još jedan rad na području mehanokemije pod vodstvom Krunoslava Užarevića, a Halasz će u njemu sudržati. Riječ je o vrlo zanimljivom radu gdje također pokazuje da se supramolekulsko prepoznavanje, što je tradicionalno otopinska kemija, može odvijati i u čvrstom stanju putem mehanokemije. Srećom, još mnogo je godina i izazova ispred njih. Znanstvenici u svijetu prepoznali su vrijednost njihova rada, sada to još treba učiniti i Hrvatska.