Tržište od pola milijarde potrošača dobra je vijest samo za tvrtke koje su se već iskušale na njemu

Jedan od najvažnijih događaja za hrvatsko gospodarstvo iduće godine svakako je ulazak Hrvatske u Europsku uniju. U ovom izdanju pokušali smo saznati u kojoj su mjeri kompanije i razne gospodarske branše spremane na suočavanje s novim konkurentima, kada Hrvatska više ne bude vanjsko tržište za članice EU, a unutarnje tržište dobiće više od pola milijarde potencijalnih potrošača. Ono što se da uočiti među gospodarstvenicima je da se svi manje-više boje konkurentske proboje iz Slovenije i Mađarske, jeftinije radne snage iz istočnog dijela Europe i skeptični su prema Vladinim mjerama za dizanje ljestvice konkurentnosti u kratkoročnom razdoblju.

No ono čega se jedni boje, drugi će znati iskoristiti kao prednost. Prema mišljenju ekonomskog analitičara Damira Novotnyja, za tvrtke koje su ranije bile okrenute europskom tržištu ulazak Hrvatske u EU bit će dodatni poticaj, posebice kada dođu do novca iz pristupnih fondova EU. Najbolja perspektiva čeka tri industrije: drvoprerađivačku, metaloprerađivačku iz sjeverozapadne Hrvatske i prehrambeno-prerađivačku.

Prehrambene kompanije koje su do sada bile okrenute isključivo domaćem tržištu čekaju ozbiljni problemi jer se neće moći prilagoditi i konkurirati. Međutim, imamo i svijetle primjere manjih i srednjih tvrtki koje će iskoristiti šansu za proširenje poslovanja, poput Jan-Spidera iz Pitomače, koja se bavi proizvodnjom ljekovitog bilja i čajeva i već širi poslovanje na EU, koji ‘usisava’ njene proizvode. Istaknuo bih i primjer Color-Emajla iz Požege, koji proizvodi kamione i 90 posto proizvoda već plasira na tržišta Njemačke, Francuske i Poljske. Tu je i Spinalis za izradu namještaja, koji se već dobro pozicionirao izradom ergonomskih stolaca. Manje tvrtke su jednostavno vitalnije i elastičnije – smatra Novotny.

S druge strane zabrinut za velike kompanije poput Zvečeva, Francka pa i Agrokora, a još više za sustave u državnom vlasništvu poput Končara koji, primjerice, s izradom svojih tramvaja ne može konkurirati na tržištu EU. Iznimka je, primjerice, Atlantic Grupa, koja je već dobro pozicionirana na međunarodnom tržištu, a dodatno će učvrstiti položaj novim pogonom koji gradi u Hrvatskoj, za proizvodnju hrane za sportaše u sklopu programa Multipower. Takvi proizvodi namijenjeni su širokom tržištu sjeverne i zapadne Europe i plasmanu u supermarketu.

Novotny se ne slaže s prognozama da će neke tvrtke u Hrvatskoj seliti investicije u konkurentske zemlje gdje je cijena rada niža, jer ulagači investiraju u zemlje gdje prije svega postoji pravna sigurnost, poput Slovačke, Češke ili Poljske, gdje postoji kvalitetna radna snaga i gdje vlade imaju programe poticanja stranih ulaganja. Izdvojio je primjer austrijskih pokrajina poput Koruške ili okolice Beča, gdje se privlače milijunska ulaganja stranaca raznim poticajima, ali postoji i kvalitetan obrazovni sustav u privatnim fakultetima koji osposobljavaju mlade ljude za rad u kompanijama koje su prisutne u njihovoj okolici. Stoga nije čudno da u tim pokrajinama nezaposlenosti gotovo da i nema.

Sumnjam da će ulaskom u EU biti mnogo onih koji će željeti investirati na stranim tržištima, posebice jer će ulagačima u Hrvatsku biti dostupna sredstva iz fondova EU kao poticaj za domicilna ulaganja – zaključuje Novotny.

Ono što je vidljivo u svakoj branši je da će mali izgubiti bitku s velikima ne potraže li partnere na stranim tržištima, velike će- kaju još veći igrači koji će ih ‘pojesti’ ako ne moderniziraju poslovanje i ne specijaliziraju se za određene niše, a najmanje šanse imaju ostaci državnih tvrtki, za čiju revitalizaciju sredstava nema, a na vidiku nema ni zainteresiranih investitora koji bi eventualno spasili radna mjesta.

Nadamo se i da će ulazak u Europsku uniju biti jedan od faktora stabilizacije hrvatskoga gospodarstva nakon godina recesije i stagnacije te pridonijeti obnavljanju imidža Hrvatske kao zanimljivog i stabilnoga investicijskog odredišta. Također se nadamo da će Hrvatska znati iskoristiti izdašna sredstva koja će joj biti stavljen na raspolaganje ulaskom u EU, što bi trebalo rezultirati velikim investicijama u gradnju i modernizaciju infrastrukture, a u čijoj realizaciji svakako ćemo htjeti sudjelovati.

Siemens Hrvatska svoje je poslovne planove i organizacijski ustroj uskladio s ekonomskim trendovima s jedne te glavnim trendovima svijeta današnjice (klimatske promjene, urbanizacija, demografske promjene, globalizacija) s druge strane. Postavili smo si zadatak odgovoriti na najveće izazove, kako osigurati izvrsnu i pristupačnu zdravstvenu skrb, kako smažiti potrošnju energije i resursa ili kako industrijsku proizvodnju učiniti fleksibilnijom, učinkovitijom i konkurentnijom. Pritom glavne poluge našeg poslovanja sve više postaju usluge poput montaže, puštanja u pogon i održavanja u operativnim sektorima, koje pružaju naši vrhunski inženjeri, mahom domaći stručnjaci.

Također, proizvodi i rješenja iz portfelja za okoliš, kao najvažnijeg pokretača poslovanja u cijeloj korporaciji Siemens, koji našim kupcima omogućuju povećanje energetske učinkovitosti i smanjenje štetnih emisija, dobivaju sve veću ulogu. Osim toga usredotočeni smo na stvaranje dugoročnog partnerstva s hrvatskim gospodarstvom. Tako smo samo u 2011. godini na hrvatskom tržištu u robe i usluge investirali 380 milijuna kuna.

Carlsberg Croatia dio je grupacije koja je već tradicionalno i snažno prisutna na europskom tržištu, s brojnim lokalnim kompanijama diljem Europe. Prednost Carlsberga Croatia, kao dijela multinacionalne kompanije, odnosi se prije svega na tzv. know-how, odnosno znanje, vještine i iskustvo poslovanja grupacije Carlsberg na različitim tržištima te primjenu najnovijih trendova koje smo imali prilike vidjeti na jakim europskim tržištima. Rezultat toga je naša puna pripremljenost za sve izazove koje ulazak na tako veliko i iznimno konkurentno tržište donosi. Isto tako, spremni smo i na izazove koji nas čekaju i na domaćem tržištu. Naravno, naša ulaganja i fokus i dalje ostaju u Hrvatskoj, s tim da Carlsberg Croatia već nekoliko godina ima punu odgovornost i za poslovanje na slovenskom i mađarskom tržištu.

Smatram da kompanije u svim sektorima nemaju ni djelić predodžbe što znači napisati projekt EU, a kamoli provesti ga. Kako bi i znale kada gospodarstvo nije kroz pretpristupne fondove moglo stjecati iskustva osim kroz IPARD. Istodobno, gospodarstvo je hitro, pokretljivo i snalažljivo, koji puta i brže od raznih planskih i strateških dokumenata, pa se ne bih brišu nula da oni koji su uvijek bili i ostali izvršni u svojem poslovanju neće biti spremni za nove izazove. Najpremnije će uvijek biti velike kompanije. Vjerujemo da će članstvo u nekim segmentima poslovanja donijeti i uštede, primjerice u segmentu troškova hrane i pića.

Na cijelom sektoru i dalje leži zadatak da svoje tržišno mjesto dodatno potvrdi proširenjem ponude izvan ljetne sezone, a za financiranje takvih aktivnosti vidimo lijepu priliku i u fondovima EU, bez obzira provodile li takve projekte turističke zajednice, javni ili privatni sektor. Međutim, sredstva za razvoj konkurentnosti i investicije u gospodarstvu kakve je Hrvatska za sebe dogovorila u strukturnim fondovima isključuju velike tvrtke iz svih sektora kao moguće korisnike i stavljuju fokus na mala i srednja poduzeća, javna tijela i institucije, odnosno organizacije civilnog društva. Taj bi podatak svakako trebao zamisliti velike…

Strane trgovačke kompanije koje posluju u RH su, naravno, spremne na promjene, a domaće u mnogo manjoj mjeri. Najveće promjene koje očekujemo u trgovini postupni je rast konkurencije i pritisak na marže. Postupni zato što samo otvaranje granica nije dovoljno za privlačenje investitora, a ostali faktori kao veličina tržišta, kupovna moć i slično neće se promijeniti ulaskom Hrvatske u EU. Druga velika promjena dogodit će se u segmentu nabavnog lanca. Nabavni lanci više neće biti presječeni granicom, odnosno opskrba iz europskih logističkih centara i ruta postat će jednostavnija i jeftinija. Pritisak će osjetiti tvrtke koje se bave uvozničkim poslovima jer će dio njihovih usluga postati nepotreban.

Očekujemo da ćemo ulaskom EU imati bolji pristup velikom tržištu s većom količinom robe, a možemo biti konkurentni i ponuditi svoje usluge stranim kompanijama. Trenutačno se četvrta našeg prijevoza realizira na tržištu EU, gdje uspješno konkuriramo kvalitetom usluge. Problem koji očekujemo niže su cijene za prijevoz, ali to bi se trebalo kompenzirati većom količinom posla. Po nižoj cijeni radit ćemo više, ostat će biti i dalje na minimalnom stupnju profitabilnosti, ali posao će biti jednostavniji jer neće biti toliko čekanja na granicama ni carinjenja robe. Jednako kao što će se našim prijevoznicima otvoriti mogućnost poslova u EU, tako očekujemo i da će u Hrvatsku doći kompanije iz Slovenije i Mađarske koje će pridonijeti dodatnom padu cijena.

Danas rasuto tržište prijevoza u Hrvatskoj, gdje imamo oko 11 tisuća vozila u inozemnom prijevozu, u vlasništvu tri tisuće privatnih subjekata, od kojih svega 30 kompanija u svom voznom parku ima 50 i više kamiona, profilirat će se. Očekujem da će propasti dosta manjih kompanija ili onih koje ne mogu konkurirati kvalitetom. Brine me i konkurencija u Bugarskoj, Litvi, Poljskoj ili Rumunjskoj, gdje su cijena rada vozača i davanja za vozila niži nego u Hrvatskoj. Tu vidim dva scenarija – ili borbu ili partnerstva kojima možemo konkurirati zajedno najjačima, Nizozemskoj, Francuskoj ili Njemačkoj. La log ne isključuje u budućnosti opciju partnerstva, međutim, za sada smo orijentirani na hrvatsko tržište.

Na tržištu nekretnina postoje generalno dva očekivanja za koja se treba pripremiti, a to su dodatno smanjenje vrijednosti nekretnina te nastavak trenda ulaganja stranaca u drukčije segmente kao što su dionice, investicijski fondovi ili zlato. Kvalitetom i atraktivnosti destinacije hrvatske nekretnine konkuriraju onima u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji, međutim, one su tradicionalno među najskupljima u Europi, tako da vlasnici nekretnina, bilo da je riječ o dvorcima, otocima ili vikendicama moraju smanjiti svoja očekivanja. Ono što preporučujemo svim vlasnicima je da vrijednost svojih nekretnina, u odnosu na lokaciju, usporede s onima u Europi, inače je razočaranje neizbježno.

Kada uđemo u EU, možemo očekivati da će razne agencije dizati svoje ocjene za Hrvatsku, kao sigurnijem tržištu za ulaganja, međutim, to ne znači da ćemo time dobiti svježi kapital. S obzirom na trenutačno novo vrijeme i okolnosti u EU pozitivne promjene možemo očekivati tek u srednjoročnom razdoblju od 2014. nadalje. Što se tiče agencijskog tržišta nekretnina, ono se priprema za ulazak u EU unazad dvije godine, tako da je mnogo manjih agencija zatvoreno, a ostale su učvrstile svoje pozicije, našle niše svojih proizvoda i specijalizirale se za, primjerice, najam ili kupoprodaju. Imamo i dosta primjera onih koje su na vrijeme potražila franšizna partnerstva izvan granica, posebice u Rusiji i Skandinaviji.

U sljedećih godinu dana možda nećemo u Hrvatskoj vidjeti nove velike konzultantske kompanije jer je većina već tu, ali manje bi mogle potražiti daljnja partnerstva na tržištu EU.

U brodskom prijevozu na globalnom međunarodnom tržištu ne očekujemo nikakve posebne promjene ulaskom RH u EU, s obzirom na to da Atlantska plovidba već dugo posluje na inozemnom tržištu. Naše investicije usko su vezane uz pomorstvo kao osnovnu djelatnost i mi smo već neko vrijeme, iz više razloga, novogradnju naručivali na Dalekom Istoku. Europa trenutačno nije u fokusu našega investicijskog djelovanja. No činjenica je da će nam se otvoriti novo tržište radne snage, odnosno, u dogledno vrijeme otvorit će se mogućnost da na brodovima pod hrvatskom zastavom zapošljavamo i posadu nacionalnosti EU, u slučaju nedostatka domaćega kadra. Imajući u vidu da sve brodarske kompanije posluju na svjetskom tržištu, ne sumnjam u njihovu spremnost na bilo kakve nove izazove.