Home / Biznis i politika / Konceptna sličnost

Konceptna sličnost

Događanje naroda u Sloveniji i Makedoniji, iza kojeg stoji stara ljevica, poruka je da ruska politika želi zadržati utjecaj u regiji. Sretna je okolnost za Hrvatsku što više ne može birati stranu.

A onda se država Slovenija našla pred bankrotom jer više nije mogla daljnjim zaduživanjem održavati taj privid uspješnoga gospodarskog modela u kojem su ‘naše’ banke dogovorno financirale ‘naše’ nekonkurentske biznise, a ‘naša’ je država svake godine sanirala ‘naše’ neuspješne banke. Slovenija tek treba proći pravu tranziciju od postsocijalističke dogovorne ekonomije prema tržišnoj. A vlada Janeza Janše našla se u nezavidnoj poziciji: trebala je izgoveriti tu istinu i provesti mjere štednje. I eto povoda za događanje naroda, zahtjeve za Vladinu ostavku i nove izbore. No narod se ne događa tek tako. Janez Janša otvoreno je upozorio na to da iza događanja stoji stara jugoslavenska ljevica. A mi koji imamo iskustvo hrvatske tzv. Facebook-revolucije mogli smo uočiti veliku konceptnu sličnost: način okupljanja, parole, nepostojanje vidljivog vođe…

Srodne su i ciljane posljedice za Hrvatsku. Hrvatska Facebook-revolucija trebala je rušenjem vlade Jadranko Kosor odgoditi završetak pristupnih pregovora s EU; rušenje Janšine vlade i prijevremeni izbori odgodili bi ratifikaciju pristupnog ugovora, stoga je razvoj slovenskog događanja naroda u 2013. za Hrvatsku vrlo važan i potencijalno opasniji od navodnoga Janšina odbijanja ratifikacije. Janša je, upravo kao i njegov prethodnik i aktualni predsjednik Pahor, ipak američki dak i neće rušiti američku politiku prema regiji. Vjerojatno će samo dodatno naplatiti ratifikaciju, to skuplje što hrvatska vlada bude više sporna pitanja prepuštala slučaju očekujući dogovor stručnjaka, koji se bez politike ne mogu dogovoriti.

Na sasvim suprotnoj strani bivšega jugoslavenskog prostora, u Makedoniji, također se dogodio narod. Povod je također bilo izglasavanje proračuna. Ali sasvim neobičajeno, oporba ne prosvjeduje zbog štedljiva proračuna, već navodno zbog previše rasipna. Premijer Nikola Gruevski nije morao tražiti staru jugoslavensku ljevicu iz kulisa prosvjeda jer se njezin istaknuti predstavnik i aktualni šef makedonske oporbe Branko Crvenkovski otvoreno stavio na čelo prosvjednika. I dok se slovensko događanje naroda može promatrati kao posljednji pokušaj da se odgođi hrvatsko članstvo u EU i da se još malo održi stara gospodarska oligarhija, makedonsko se može promatrati kao pokušaj destabilizacije zemlje. Uspije li, u nastavku se ne može isključiti ni neka izrežirana mini pucnjava koja bi imala upozoriti na velikoalbanske pretenzije, a sve to uoči novoga kruga političkog i državnog definiranja Balkana.

Kao što je oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču te Haradinaju bila na liniji američkoga političkog koncepta za regiju prema kojem je Hrvatska europska integrirana partnerica u regiji, a Kosovo nedvojbeno samostalna država, tako je i događanje naroda u Sloveniji i Makedoniji, iza kojeg stoji stara ljevica, poruka da se ni Putin ne predaje i da će ruska politika biti aktivna u novome državnom definiranju BiH i itekako prisutna i u Makedoniji i u Crnoj Gori, o Srbiji i Republici Srpskoj da i ne govorimo.

Na prostoru između Slovenije i Makedonije vodi se mali politički rat velikih sila, a ove bi se godine mogao i intenzivirati. Sretna je okolnost za Hrvatsku što kao članica NATO-a, a uskoro i EU (samo da prođe ta ratifikacija), više nije u poziciji birati stranu ni voditi samostalnu (vanjsku) politiku. Od vanjskog smo neprijatelja, dakle, sigurni. Možemo propadati samo iznutra, gospodarski se slomiti i ideološki antagonizirati. I na tome se radi. Ali mi smo premaleni da bismo bilo komu bili velik problem. Kad se iscrpe apeli i upozorenja, naše će državno vodstvo dobiti nekoliko pljuskica iz Bruxellesa i nekoliko savjeta koje neće moći odbiti. I to je to.