Ne odustaje od proizvodnje ulja iako ne može dovršiti tvornicu

Direktor i suvlasnik Gee – tvornice ulja sizifovski gura kamen uzbrdo boreći se sa stalnim nedostatkom obrtnih sredstava, negativnim stajalištem banaka prema proizvođačima i neuspjelim pokušajem dobivanja 3,3 milijuna kredita kojim bi potpuno završio gradnju tvornice ulja u Hercegovcu pokraj Bjelovara.

Dok se bavio samo trgovinom, sjajno mu je išlo, ali kad je 1998. otvorio pogon za proizvodnju hladno prešanog ulja – uljaru ABN – shvatio je da je malom proizvođaču gotovo nemoguće razvijati se u hrvatskim tržišnim uvjetima.

Unatoč lošem iskustvu Bojić je optimist i sizifovski uporno gura kamen uzbrdo boreći se sa stalnim nedostatkom obrtnih sredstava, negativnim stajalištem banaka prema proizvođačima i neuspjelim pokušajem dobivanja 3,3 milijuna kredita kojim bi potpuno završio gradnju tvornice ulja Gea u Hercegovcu pokraj Bjelovara. Iako nedovršena, tvornica je 2011. ostvarila prihod od 43,4 milijuna kuna, imala je dobit od 104,5 tisuća kuna i 39 zaposlenih. Danas ih radi samo petnaest u logistici te punionici ulja. – Kad smo 2007. osnovali poduzeće Gea – tvornica ulja, uložili smo 14 milijuna kuna gotovine, novca zarađenoga prodajom vlastitih nekretnina u Zagrebu i na moru, te vlastitu opremu vrijednu 11,3 milijuna kuna. Budući da je trebalo sagraditi tvornicu, od HBOR-a smo tražili 20 milijuna kuna kredita, ali Centar banka, preko koje je kredit plasiran, nije dopustila uzimanje više od 16 milijuna kuna. Tvrnica Gea zbog toga nije završena u cijelosti, a kredit od 3,3 milijuna kuna koji smo u drugoj polovini 2011. tražili od HBOR-a nije odobren. Umjesto da razvijamo posao i otvaramo nova radna mjesta, morali smo otpustiti radnike – kaže Bojić objašnjavajući da prema knjigovodstvu Gea – tvornica ulja ima dugotrajnu uknjiženu imovinu od 62 milijuna kuna, upisani je temeljni kapital 26,1 milijun kuna, a ukupne obveze prema bankama, dobavljačima i državi oko 33 milijuna kuna. – Gleda li se solventnost, Gea – tvornica solventno je, ali nelikvidno poduzeće jer nemamo obrtnih sredstava za pokretanje proizvodnje ni za završetak gradnje tvornice.

Zbog nemogućnosti puštanja u rad svih kapaciteta tvornice i prešaonice soje dosad smo izgubili 13 milijuna kuna – objašnjava Bojić, napominjući da s Centar bankom Zagreb vodi spor na Trgovačkom sudu zbog njezina kršenja ugovornih obveza, dok se u tvornici ulja ulje samo uvozi i uslužno pakira.

Tvornica ulja ima sagrađeni dnevni kapacitet prerade 140 tona uljarica: 100 tona soje i 40 tona suncokreta ili repice. Fizikalna rafinacija ima kapacitet od 20 tona ulja na dan i ulje se rafinira bez uporabe kemikalija i kontakta s parom ili vodom na nižim temperaturama od kemijskih rafinerija, što daje najkvalitetniji proizvod. Do 2010. sagrađeno je 97 posto tvornice i ostalo je još nedovršeno skladište uljnih pogača te dio prešaonice soje. Kad je puštena u rad, tvornica Gea zapošljavala je 44 radnika. Danas ih umjesto 55 radi samo 15. Planira se otvoriti još 11 radnih mjesta.

Niti su to prvi problemi u proizvodnji ulja poduzetnika Bojića niti se prvi put obiteljski posao obavlja uz teškoće, koje su počele već pri pokretanju proizvodnje 1998. Bojić nije odustao, a na ideju o pokretanju proizvodnje jestivog ulja došao je 1997. kad je u Mađarskoj, obilazeći tržište proizvodnje u Srednjoj Europi, vidio mali pogon za preradu ulja. Odlučio je isti takav pogon za proizvodnju hladno prešanog ulja sagraditi na zagrebačkom Žitnjaku. U početku je na dan proizvodio pet tisuća litara ulja, ali ubrzo je povećao kapacitet. Želio je napraviti jedinstven proizvod na regionalnom tržištu, ekološko hladno prešano i fizikalno rafinirano ulje.

• Na Žitnjaku su bile rafinacije, punionica i proizvodnja pet boca, a prije deset godina napravili smo modernu prešaonicu ulja u Grubišnom Polju, u silosima poduzeća Zdenka koje smo unajmili na deset godina. Nakon dvije godine poslovanja novi predsjednik Nadzornog odbora Zdenke zbog osobnih interesa raskinuo je ugovor, što nam je nanijelo štetu i 85 ljudi ostalo je bez posla. Počeo sam iz početka i ponovno pogriješio jer sam i dalje inzistirao na proizvodnji iako hrvatsko gospodarstvo u ono vrijeme nije bilo spremno za pokretanje proizvodnje i investiranje, a nije ni danas. Kajem se zbog toga, mnogo smo pretrpjeli i ja i moja obitelj boreći se sa svim negativnostima koje dožive proizvođači u ovoj državi – kaže Bojić koji ima mnogo bolja iskustva kao poduzetnik u Slovačkoj, gdje je bio većinski vlasnik tvornice za proizvodnju dodataka jelima.

• Najveći mi je problem kako investiciju koju sam pokrenuo vlastitim kapitalom dovršiti, proizvoditi i razvijati posao. Političari i bankari govore da u ovoj državi nedostaje projekata. Njih ima, ali nema potpore. Apsurdna je situacija da je Hrvatska jedina europska država koja nema tvornicu ulja koja potpuno funkcionira. Tvornica ulja Čepin ne proizvodi, osim uslužno, već tri godine, Zvijezda je 2000. ukinula primarnu proizvodnju, posjeduje rafineriju i punionicu ulja te imamo Geu – tvornicu ulja koja je u cijelosti završena u integralnom dijelu, ali nije u preradi soje – kaže Bojić.

Da danas proizvodi ulje, Gea bi sirovinu morala uvoziti, jer na hrvatskom tržištu nema dovoljno suncokreta, soje ni uljane repice iako država daje velike poticaje za poljoprivredu.

Uporni Bojić, iako je u delikatnoj poslovnoj situaciji, izradio je program restrukturiranja poduzeća u kojem bi glavnu ulogu, ako to kreditori prihvate, trebalo imati poduzeće Dunav Oil iz Vukovara. U većinskom je vlasništvu Mateja Bojića, Antina sina, i većinski je vlasnik Gea – tvornice ulja.

• Dunav Oil vlasnik je i teretnog tankera nosivosti od 1100 tona kojim ćemo obavljati već ugovorene reeksportne poslove. Riječ je o kupovanju sirovih ulja na crnomorskom tržištu, dakle u Ukrajini, Rusiji, Kazahstanu, Bugarskoj i Moldaviji, za prodaju u Srednjoj Europi. Već uvozimo ulje iz Ukrajine i Moldavije i uslužno ga pakiramo u Gei te plasiramo na hrvatsko tržište. To ćemo raditi i dalje, a ne budemo li mogli pakirati ulje u Gei, uvozit ćemo ga pakiranoga i prodavati. Ne možemo mnogo učiniti osim prilagoditi se okolnostima i naći svoje mjesto na tržištu okružja. Dunav Oil nema nijedne kune kredita, svu robu plaćamo predujmom, carinu i PDV u roku od osam dana, problem nam je samo obrtni kapital za povećanje poslovanja – objašnjava Bojić koji namjerava pokriti dio dugovu u Gei – tvornici ulja prodajom imovine u Zagrebu koja nije u vlasništvu tvornice. Tako bi se sanirao gubitak i snizila kreditna izloženost u poslovnim bankama, a za otplatu bi ostao samo HBOR-ov kredit.

Nadam se uspjehu. Još sam optimist zato što vjerujem u logiku da se moraju dogoditi pozitivni pomaci, i to ne zato što hoćemo, nego jer je to nužno – kaže Bojić.

Iako ima teškoća s proizvodnjom, napravio je kvalitetan i inovativan proizvod jedinstvenog sastava – ulje Omega IQ – koje je već na tržištu i brendirat će ga nastavi li tvornica Gea proizvoditi.