Home / Biznis i politika / Popis za privatizaciju 2013.

Popis za privatizaciju 2013.

Iznos koji bi se mogao upraviti nezahvalno je predviđati jer je teško znati kako će tržište reagirati na svako društvo, ali nominalna je vrijednost poduzeća koja će ove godine u privatizaciju, bez turističkog portfelja te autocesta, oko dvije i pol milijarde kuna.

Potonja se, doduše, od početka krize samo kuloarski spominjala, no potrebe financiranja proračuna privatizaciju su izvukle iz naftalina. Štoviše, za iduću godinu u proračunu su zahtevane tri milijarde kuna prihoda od privatizacije, veći dio (oko dvije milijarde) od prodaje HPB-a i Croatia osiguranja. Upravo je najava prodaje tih dviju financijskih perjanica tijekom ljetnih odmora, kad se odmarala i oporobna javnost, premijer Zoranu Milanoviću zamalo natovarila kaznenu prijavu na vrat. Laburist Dragutin Lesar mjesečima je galamio kako Vlada odlukom o prodaji HPB-a, Croatia osiguranja i davanjem autocesta u koncesije na najgrublji način krši Zakon o upravljanju državnim imovinom. Ponašanje je to zbog Lesara, no Mladen Pejnović, predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnim imovinom, još radi i na novom zakonu i na strategiji. Iz njegova ureda poručuju da oboje samo što nije gotovo.

Strategija upravljanja i raspolaganja državnim imovinom u fazi je finalizacije, kao i zakon o upravljanju i raspolaganju državnim imovinom. Plan je oba dokumenta predstaviti Vladi u užem kabinetu u prvom tromjesečju 2013. Ove godine trebali biti privatizirani Croatia osiguranje, HPB, autocesta, Petrokemija, RIZ te trgovačka društva iz portfelja Ministarstva turizma. Različiti su udjeli koji će se privatizirati za svako od trgovačkih društava. Potpuno se namjeravaju privatizirati trgovačka društva iz turističkog portfelja, a u onima koja se i dalje smatraju strateškim za Hrvatsku, kao što su, primjerice, Croatia osiguranje i HPB, željet će se zadržati minimalno 25 posto plus jedna dionica udjela. Iznos koji bi se mogao upraviti nezahvalno je predviđati jer je teško znati kako će tržište reagirati na svako društvo, ali nominalna je vrijednost tih poduzeća, bez trgovačkih društava iz turističkog portfelja te autocesta, oko dvije i pol milijarde kuna – poručuju iz Državnog ureda za upravljanje državnim imovinom.

Autocesta i privatizacija? Ne doslovce, pod tim se terminom krije to da bi odabrani savjetnik tek trebao izraditi analizu o tome što je najbolje/najisplativije. Koncesija je, kažu u Uredu, misao vodilja, no postoji i opcija da se privatiziraju zasebni dijelovi autocesta, recimo održavanje i slični poslovi. Ako je suditi prema kategorizaciji državnih tvrtki (koju je proveo Državni ured za upravljanje državnim imovinom), ovisno o tome jesu li ili nisu u strateškome državnom interesu i u skladu s tim namijenjene privatizaciji ili izuzete od nje, autocesta mogu jedino u koncesije jer su na strateškoj poziciji!

Petrokemija to očito nije. Za drugoga najvećeg hrvatskog izvoznika (podaci za 2011.) očito nedostaje drugih mogućnosti. Vlada su uvezeni da tvrtki treba jak strateški partner koji će biti sposoban dokapitalizirati, ali i osigurati plin koji će joj cjenovno omogućiti rast. Uz digresiju – ako ne pronadu kvalitetan model privatizacije i dobrog partnera, privatizacija će pričekati bolja vremena. Za razliku od Petrokemije i RIZ-a (u kojemu radničko dioničarstvo očito treba prekršiti jednom za svagda) Podravka zasad nije na meniju – unatoč zanimanju investitora plan je da država zadrži svojih dvadesetak posto dionica. Ako izuzmemo dijelove velikih državnih sustava kojih se još nismo riješili, poput HEP-a ili HŽ-a (samo onih dijelova koji nisu temeljni biznis), ovo bi mogla biti posljednja godina u kojoj bi se od privatizacije nešto dalo upraviti. Na popisu Agencije za upravljanje državnim imovinom 583 su tvrtke u kojima država ima manje od 50 posto udjela i 68 tvrtki u kojima drži napolovinu vlasništvo, no unatoč poveljnom broju većina tih tvrtki državi neće donijeti privatizacijsku zaradu (ako ih uopće netko poželi kupiti, većina se na prodajnom bumbaju vrti godinama).

I sâm Pejnović priznaje da najprije treba izraditi registar imovine kako bi uopće znali čime raspolažu. Nije problem evidencija tvrtki, nego registriranje imovine, nekretnina i zemljišta. (Malo se zna da prema evidenciji iz svibnja 2012. Hrvatska raspoloža sa 192 vojne nekretnine, vojarne, livade, strelišta, skladišta, poligona, zemljišta. Dio je napušten i zapušten, dio je u boljem stanju i potrebno su samo manje preinake da bi potpuno bile raspoložive lokalnoj zajednici s investicijskim idejama.) Uostalom, većina tvrtki u većinskim državnim vlasništvu već je privatizirana, ostali su samo ostaci ostataka čije bilance najprije treba počistiti i tek onda privatizirati. Vlast je svjesna da u takvim slučajevima dokapitalizacije cimo održavanje i slični poslovi. Ako je suditi prema kategorizaciji državnih tvrtki (koju je proveo Državni ured za upravljanje državnim imovinom), ovisno o tome jesu li ili nisu u strateškome državnom interesu i u skladu s tim namijenjene privatizaciji ili izuzete od nje, autocesta mogu jedino u koncesije jer su na strateškoj poziciji!

Kategorije privatizacije državnih poduzeća PREMA DUUDU-u

  1. Trgovačka društva od strateškog interesa s monopolnim tržišnim položajem. Cilj je sačuvati ih za buduće naraštaje, ne predviđa se privatizacija.

  2. Trgovačka društva. Autocesta Rijeka-Zagreb, HEP, HAC, Hrvatske šume, HŽ infrastruktura, Janaf, Odašiljači i veze, Hrvatska kontrola zračne plovidbe, Hrvatski operator tržišta energije, Plinacro, Plovput, Autocesta Zagreb-Macelj. Podzemno skladište plina, Središnje kliničko depozitarno društvo, Hrvatske ceste.

  3. Tvrtke izložene punoj tržišnoj utakmici. Cilj je razvijati tržište kapitala i osigurati punjenje proračuna, država će biti manjinska partnerica dobrim upravljačima: Duro Baković, Ina, Končar elektroindustrija, Luka Ploče, Podravka, Atlantska plovivba, Sunčani Hvar, Croatia osiguranje, HPB, Petrokemija.