H, dobra stara vremena, reklo bi se kad govorimo o trajnosti proizvoda. Nekada su trajali i desetljećima, danas uglavnom samo par godina i bez obzira što će mnogi reći da je Božić najbolji indikator potrošačkog društva, postoji i jedan bolji, da kažemo podmukliji – trajnost proizvoda, koja je značno smanjena.
Božićna je potrošnja uzrokovana nametnutom vrijednošću zamotanom u celofan religije, tj. ljubavi prema Bogu i bližnjem te je zato lažna, ali je marketing prepoznalj ljudsku povoljnost. No danas je život užurbaniji, nemoguće je povratak na staro i ne možemo više bez struje, automobila, kućanskih aparata… Za razliku od božićne kupnje, ona za svakodnevne potrebe (u što ubrajamo i štednjak, televizor, namještaj…) osim marketinga proizvođača daje još jedan važan adut – priljavaju nas na kupnju. Cijela svjetska industrija namjerno proizvodi kratkotrajne proizvode, a k tome je još i sve više prava lutrija nabaviti rezervne dijelove, pa su potrošači na neki način učinjeni – ne mogu popraviti štednjak, a ako ne kupe novi, izgubit će na kvaliteti života. Kultura potrošnje tako je priljavom globalno uzdignuta na višu razinu. Tek nakon toga nastupa marketing, koji je u službi pojedinog proizvođača.
Iskustva mnogih serviseri danas govore da će njihovi zanati u budućnosti, kao i raniji zanati kujundžija ili kovača, polako početi odumirati ili, bolje reći, smanjiti će im se broj. Jednostavno rečeno, proizvodi lošije kvalitete traju otprilike koliko i garancija, a servis nakon toga, ako i ima rezervnih dijelova, toliko je skup da se ne isplati. S druge strane, kvalitetnija roba nešto je skuplja ali i dulje traje te su nešto rjeđe potrebe za rezervnim dijelovima, pa i s te strane serviseri trpe neovisno o tome vladaju li kriza ili ne. Jedan od njih, Pero Slišković, vlasnika servisa i trgovine mobitela Mobitel shop u Zagrebu, iako kaže da mu posao dobro ide, priznaje da se zadnjih godinu dana prepolovio. Provajderi, veli, potpitu ugovore na 24 mjeseca s kupcima jer znaju da će mobilni aparat toliko i trajati.
- Na jednom seminaru koji je organizirao Siemens za nove modele, na pitanje zašto se tako brzo kvarne aparati, predavač je ‘mrav hladan’ rekao da je to zato što nastoje prodati više proizvoda – priča nam.
Serviseri će ipak uvijek trebati dok god je proizvoda, a u servisu računala Jafi-Lineu tržište su potražili kod velikih sustava i državnih institucija. Vlasnik servisa Zvonimir Zidarić o kvaliteti proizvoda kaže da je ona uvjetovana nekim faktorima. Prije svega, objašnjava, neke komponente mogu trajati i deset godina, a neke se mogu pokvariti i odmah. Doduše, kaže, nekad se mogla vidjeti razlika između japanskih i kineskih proizvoda, ali danas je to teško razlučiti. Osim toga, nastavlja, moramo uzeti u obzir da su to proizvodi koji ionako već nakon dvije do tri godine zastarijevaju, pa na neki način proizvođači softvera praktično određuju vijek trajanja hardvera. Naravno, ne za sve profesije, jer neki se svojim kompjutorom mogu koristiti i dulje, poput potpisnika ovih redaka, koji u stanu ima kompjutor star deset godina i nema ga potrebe mijenjati. No kratkotrajnost današnjih proizvoda neizbježna je, a najbolje je tome koliko-toliko doskočiti izborom proizvoda.
- Preporučujem da se kupuju proizvodi koji su već uhodani, a ne najnovija tehnologija koja još nije utvrđena i čija se kvaliteta tek treba provjeriti. Najbolje je uzeti brendirane proizvode jer oni ipak najdulje traju – kaže Zidarić.
Ne mogu dokazati da su mobiteli i računala pokvareni u transportu.