Najteže s čokoladama

Domaći konditori svoje tržište nisu uspjeli obraniti ni u uvjetima kakve-takve zaštite od konkurencije iz EU, koja od 1. srpnja postaje oslobođena i posljednjih uvoznih nameta. Istodobno, tržišta Cefte, na koja domaći konditori najviše izvoze, uvoz iz Hrvatske opteretit će carinama i prelevmanima, kojih sada nema.

Jedan naš sugovornik tvrdi da bi mogla pasti čak i polovina hrvatskih konditorskih tvrtki, što je možda malo pretjerano, ali nitko od njih ne dočekuje taj datum mirno. Ipak, veli sugovornik, posebno se to odnosi na tržište čokolade na kojem će biti ‘krvi do koljena’ jer veliki igrači dolaze. Kod čokolada te nekih drugih proizvoda ukidaju se prelevmani, ali i ostale zaštitne carine, koji su u prošlom iznosili 15-ak posto. To će još više olakšati posao, primjerice svjetski poznatoj Storck grupi koja je 2011. ostvarila prihod mnogo veći nego cjelokupna hrvatska konditorska industrija (2,5 milijardi eura) i čiji su brendovi već znatno prisutni u Hrvatskoj.

Najveći domaći konditor mogao bi biti i najveći gubitnik nakon ulaska u EU. Uspavani Kraš uzda se u snagu svog brenda na hrvatskom i regionalnom tržištu, no to će biti slaba utjeha za udarac koji će doživjeti kada postane nekonkurentan na svojim najjačim izvoznim tržištima (Cefta), a domaće tržište potpuno otvori stranoj konkurenciji. Brojne šanse za buđenje već su propuštene, o čemu govori to da nisu otvorena nova velika tržišta te se izvoz i dalje oslanja uglavnom na Ceftu, proizvodnju imaju (osim tvornice keksa Mira Prijedor) samo u Hrvatskoj, a dobit se svake godine pomalo topi. U prva tri kvartala 2012. nastavljen je pad prihoda i dobiti koja je bila samo 1,3 milijuna kuna.

Krašev prihod u posljednje tri godine stagnira, a dobit se sve više smanjuje (2009. bila je 35,1 milijun kuna, 2010. 26 milijuna, a lani 14 milijuna kuna) pa nema rezervi potrebnih za dugu i iscrpljujuću borbu sa stranim konkurentima koja slijedi ulaskom u EU. Osim toga, u prva tri kvartala 2012. i prihod je pao za 9,1 posto. U svoju ‘obranu’ Kraš u financijskom izvješću navodi da je povećao izvoz na tržišta Sjedinjenih Amerika, Njemačke, Velike Britanije i Kosova, no tu nije riječ o količinama koje bi mogle nadomjestiti tržište regije. Diplomatska bitka koju Hrvatska, odnosno od rujna u njezino ime Europska komisija, vodi za zadržavanje trgovinskih povlastica sa zemljama Cefte nastavit će se do 1. srpnja, no čelnici konditorskih tvrtki polažu malo nade u to. Za desetak dana održat će se novi sastanak predstavnika konditora s potpredsjednikom Vlade Nevenom Mimicom i šefom Ureda za trgovinsku politiku Denisom Čajom.

Svaka kompanija morat će se boriti sama za sebe i mijenjati strategiju, iako je sada već pet do 12. Očekivani scenarij koji uključuje promjenu trgovinskih povlastica i otvaranje domaćeg tržišta mora nužno uključivati snižavanje cijena domaćem tržištu, otvaranje novih izvoznih i povećanje volumena na postojećim izvoznim tržištima te preseljenje proizvodnje u neku od zemalja Cefte.

Razrađujemo mogućnosti novih ulaganja, povećanja volumena izvoza i relokacije proizvodnje u BiH – kaže Marica Vidaković, prokuristica u Krašu. Izlaskom iz Cefte posebno će biti pogođen izvoz Kraševih keksa i vafla u BiH, pa se dio proizvodnje za ta tržišta planira premjestiti u njihovu tvornicu Mira u Prijedoru.

Na zemlje Cefte otpada 30 posto izvoza, a i dalje neće mnogo osjetiti posljedice. Naime, za 70 posto njihovih proizvoda i dalje neće biti carina za Ceftu, a EU će im se, sa sadašnjih 60 posto izvoza, dodatno otvoriti uklanjanjem administrativnih barijera.

Kad je riječ o nama, zaista se ne bojimo ulaska u EU. Bit će teže, ali imamo perspektivu – kaže. Koestlin je od 2009. do 2011. povećao prihod s 18 na 193 milijuna kuna, a dobit se vrtjela oko milijun kuna, osim 2010. kada je gubitak iznosio 29 milijuna kuna. Rezultat je to, objasnili su u Koestlinu, nesrazmjera rasta cijena sirovina i energetika te nemogućnosti prebacivanja troškova na krajnje kupce. Dakle, iako je riječ o dobroj tvrtki iza koje stoji Mepas grupa širokobriješkog poduzetnika Mirka Grbešića, očito da ni ona nije imuna na nagle udare.

Još jedna velika konditorska tvrtka u Grbešićevu vlasništvu, osječki Kandit, očekuju poput Kraša teške bitke za prodaju čokolade. Velikim ulaganjima u novu tvornicu, modernizaciju poslovanja te s obnovljenom paletom proizvoda u Kanditu vjeruju da se može uspjeti u proizvodnji čokolade unatoč nepovoljnim okolnostima. Ukupni su prihodi u 2011. porasli na 150 milijuna kuna, pet puta više nego godinu prije, ali je gubitak nastavio rasti. No Kandit je u velikim ulaganjima, imaju ozbiljne ambicije i ne treba sumnjati da će naći svoje mjesto pod suncem i u promijenjenim okolnostima.

Po čokoladama također najpoznatija, požeška tvornica Zvečevo, na čijem je čelu Zdravko Alvir, prošle je godine uložila 12 milijuna eura u nove tehnologije te je sagradila novi pogon za preradu čokolade, za što su utrošena dodatna tri milijuna eura. Cilj je udvostručiti izvoz, a to znači 60 posto proizvoda plasirati na europska tržišta.

Dok čelnici kompanija po prirodi svoga posla vjeruju u uspjeh, direktor Kondina Stipan Bilić upozorava: I do sada, kada smo imali kakvu-takvu razinu zaštite, nismo na našem tržištu mogli uspješno konkurirati konditorima iz EU, pa oni danas na našem tržištu imaju udio od 70-ak posto. Ulaskom u EU i prestankom bilo kakve zaštite naš položaj, barem u početku, pogoršat će se i zbog ulaska u EU ne možemo očekivati boljšak – kaže Bilić.

Iako sve te kompanije imaju mogućnost proizvodnje u zemljama Cefte, tj. u njihovim tvrtkama smještenima u bivšoj Jugoslaviji, a Kraš to i najavljuje, Bilić smatra da je to lošije rješenje. Prema njegovu mišljenju, na jednoj bi se lokaciji trebale proizvoditi samo čokolade za sve te kompanije, a tako i drugi proizvodi, a država bi to trebala poduprijeti kreditnim linijama. No nije tu samo kriva slaba neaktivnost države ili bolje reći ministra Tihomira Jakovine koji je ‘jednom otišao u Bruxelles i ništa više nije učinio’, već i konditori. Oni sami ne vjeruju u opciju povezivanja u ‘obrani’ od strane konkurencije, čak i u ovim okolnostima.

Prema podacima HGK, u 2011. ukupno je izvezeno konditorskih proizvoda (čokolade, keksa, vafla, bombona i sl.) u vrijednosti od 122 milijuna dolara, od čega je izvoz u zemlje Cefte iznosio 69 milijuna dolara (57 posto ukupnog izvoza), a u EU 33 milijuna dolara (27 posto ukupnog izvoza). Najviše se izvozilo u BiH – 42 milijuna dolara. U prvih devet mjeseci 2012. izvezeno je konditorskih proizvoda u vrijednosti od 76 milijuna dolara, od čega 42 milijuna u zemlje Cefte, te 21 milijun u EU. No ni uvoz nije jenjavao.

Unatoč relativno visokim stopama carine, uvoz konditorskih proizvoda u 2011. iznosio je ukupno 289 milijuna dolara, od čega 223 milijuna ili 77 posto iz EU (najviše iz Njemačke i Poljske), a iz Cefte uvezeno je u vrijednosti od 44 milijuna dolara, odnosno 15 posto ukupnog uvoza. U prvih devet mjeseci 2012. ukupni uvoz iznosio je 185 milijuna dolara, od čega iz EU 142 milijuna, a iz Cefte 30 milijuna – poručuju iz HGK.

Njemačke su tvrtke sredinom 2010. iskazale interes za naše tržište, što potvrđuju i u Njemačko-hrvatskoj industrijskoj i trgovačkoj komori. Nema nikakve sumnje, kaže Klaudija Oršanić Furlan, da će se to intenzivirati nakon 1. srpnja, kada će uvoznicima konditorskih proizvoda trošak uvoza biti manji za otprilike 15 posto. Ako odluče sve to iskoristiti za osvajanje trgovačkih polica 15 posto nižim cijenama, domaći konditori naći će se u velikim problemima jer teško mogu pronaći prostor za toliko snižavanje troškova.

Domaći konditori već snižavaju cijene u svrhu prilagođavanja tim uvjetima. Crne prognoze ne stojte, Dorina je broj jedan na hrvatskom tržištu i nećemo sjediti skrštenih ruku. Prošla, ova i iduća godina nisu one u kojima se mašta o velikoj dobiti, već o stabilnosti i likvidnosti te čuvanju tržišnih udjela – kaže Vidaković.

Glavni razlog pada na domaćem tržištu kod svih je konditora isti – pad potrošnje zbog sve slabije kupovne moći potrošača. Koliko će domaći konditore spasiti vjernost domaćim brendovima kada, primjerice, Milka bude cjenovno konkurentnija, a neke premium marke ne tako skupe, vrlo je upitno. Nepovoljan utjecaj na kretanje rashoda ima povećanje cijena sirovina, osobito šećera, brašna, biljnih masnoća itd. Nabava sirovina još je jedno polje na kojem se domaći igrači teško mogu mjeriti s jakim globalnim kompanijama koje imaju mnogo bolje uvjete. U svakom slučaju, za neku ozbiljnu akciju gotovo pa i nema više vremena.