Pink je pop-pjevačica koja je na sceni mnogo godina i uglavnom je na radiovalovima posvećenima popularnoj glazbi već stara gošća. Uspoređujući njezin zadnji album ‘The Truth About Love’ s onime što rade njezine konkurentice, ističe se malo inteligentnijim tekstovima i komentarima na pojedinim pjesmama i jačim zvukom koji ima ambiciju prijeći granice ženskog power-pop.
Međutim, ni Pink ne ispunjava obećanja koja se naziru ispod površine. Na svaku inovativnu, jaču pjesmu koja je prije punk nego pop, poput ‘Are We All We Are’, ‘Slut Like You’ ili ‘How Come You’re Not Here’, dolaze dva motivirajuća pjesmušljka à la Mariah Carey spreman za instant-zaborav. I dok radiofonična ‘I Try’ još nekako funkcionira, grozne ‘Just Give Me a Reason’ ili ‘True Love’ neobjašnjivo su nezrela djelca.
Drugi je problem što su pojedine pjesme tako jednostavno riješene da zvuče nedovršeno (poput horora ‘Here Comes the Weekend’). Šteta, jer Pink propušta napraviti nešto malo kvalitetnije i drukčije na tržištu saturiranome svakakvim strahotama. Ovakvo cijeli album pati od previše drame, previše gitarističkih raspucavanja i izglancanih vokala.
