Home / Tvrtke i tržišta / Ekspanzija par excellence

Ekspanzija par excellence

U posljednje dvije godine Mlinar je podigao prihode sa 198 na 414 milijuna kuna. Na hrvatskom je pekarskom tržištu postao lider u svim segmentima, a sad je oštro krenuo na Sloveniju i Budimpeštu s vlastitim trgovinama. Na tržišta Poljske, Njemačke i Brazila pak planira izvoziti burek.

Prošle godine Mlinar je otvorio svoju četvrtu trgovinu u sklopu benzinjske crpke Lukoil u Zagrebu te je godinu završio sa svojih 145 trgovina. Suradnja s Lukoilom za sada se pokazala kao pun pogodak za obje strane, ali to je tek mali dio onoga što bi se moglo dogoditi nastavi li Mlinar svoju ekspanziju. Naime, Mlinar ima velike ambicije u izvozu svojih proizvoda, a strateške točke u tom smislu zemlje su s velikim brojem potrošača, poput Poljske, u kojoj su već ostvareni važni kontakti, Njemačke te drugih razvijenih zemalja EU.

Upravo je u tom smislu i područje Rusije interesantno za tu kompaniju, za sada samo Moskva, a spomenuta suradnja s Lukoilom, ne krije to direktor Marin Picukarić, mogla bi donijeti dodatnu vrijednost. Mnogo je zanimljivije da svoj burek planira izvoziti i u Brazil, zemlju s više od 200 milijuna stanovnika, a nedavni boravak brazilske delegacije iz grada Belohorizonta u Zagrebu potvrđuje da bi taj balkanski proizvod mogli kušati i Latinoamerikanci. Svoje prve važnije korake prema EU Mlinar je već napravio u Sloveniji, u kojoj je prošle godine otvorio šest trgovina, a do kraja siječnja očekuje se otvaranje još njih pet. U Budimpešti će također do kraja mjeseca otvoriti trgovinu, čime će zakoračiti na mađarsko tržište, ali, kaže Picukarić, za sada će se usredotočiti samo na glavni grad za razliku od Slovenije, koju nastoji pokriti što više.

  • Iskorak prema Europi naša je želja već nekoliko godina, a zadnjih godinu dana intenzivno radimo na tome. Očekivanja su velika, svjesni smo da početak neće biti lak, ali prvi rezultati u Sloveniji daju nam razloga za optimizam. Sigurni smo da će se nastaviti rast.

Kratkotrajna je imovina od 2009. znatno pala, za gotovo pola (na 83,3 milijuna kuna u 2011.), a kratkoročne su obveze porasle dvostruko, tj. na 126 milijuna kuna u 2011. Prema podacima časopisa Banka, taj je trend u prošloj godini, čini se, zaustavljen, ali koeficijent je i dalje nepovoljan pa će u toj tvrtki morati uložiti dodatan napor kako bi se što više smanjila za sada relativna rizičnost poslovanja.

Osim toga rastu im i zalihe, pa Mlinar u ni ne preostaje ništa drugo do da rješenje traži u izvozu. Rast zaliha, s druge strane, ujedno govorit će da su gotovina i potraživanja manje zastupljeni u strukturi kratkotrajne imovine, što također ne ide u prilog tvrtki. Veliki kapaciteti za malu Hrvatsku mogli bi tako biti kamen oko vrata, ali sigurno je da su takva ulaganja u kapacite promišljen iskorak te se nelikvidnost i zalihe još uvijek mogu držati pod kontrolom čekajući ekspanziju na strana tržišta.

Dogradnja tvornice bureka naravno da se nikad ne može s potpunom sigurnošću računati na dobit, ali da politiku širenja kapaciteta misle nastaviti pokazuje i ovogodišnje ulaganje u dogradnju tvornice bureka u Osijeku, čime će podići kapacitet za više od 200 posto. Investirat će oko tri milijuna eura i nakon te investicije, kaže Picukarić, bit će daleko najveći proizvođač bureka u regiji i među tri u Europi. Burek je, inače, njihov najjači adut.

  • Teško je izdvojiti neke proizvode, ali ako bih trebao, to je svakako burek. Postao je već brend u Hrvatskoj, a na sajmovima u inozemstvu bio je pravi hit – kaže.

Ta ulaganja u kapacete i maloprodaju treba svakako shvatiti u kontekstu ulaska Hrvatske u EU. Cilj je učvrstiti pozicije u zemlji, a nakon Slovenije i Mađarske žele postati ‘ozbiljna međunarodna kompanija u desetina zemalja Europe i svijeta’.

Mlinar je na hrvatskom tržištu pekarskih proizvoda lider prema prihodima, broju zaposlenih, suvremenosti tvornice, broju dućana, ulaganjima…

  • Uskoro će biti i na vanjskim tržištima uzor mnogim drugim pekarskim tvrtkama – optimistično poručuje Picukarić.

Upravo zato ne djeluje nimalo zabrinuto kad je u pitanju budućnost, čak ističe da su prema državi i zaposlenicima na vrijeme sve izmirili te su uložili dodatna financijska sredstva u osvremenjavanje opreme i kadrova. Jedan nam je zaposlenik zaista potvrdio da je zadovoljan, usporediviši prethodno zaposlenje u konkurentskoj tvrtki.

Prošle su godine otvorili novu tvornicu na zagrebačkoj periferiji, u koju je uloženo 40 milijuna eura. Imaju sve certifikate i najsuvremeniju tehnologiju.

  • To nam daje snagu i kapacite za veliki iskorak. Nema proizvoda iz pekarstva koji ne može biti proizveden u našem pogonu u dovoljnim količinama i najbolje kvalitete. Naši dobavljači isključivo su najjače kompanije, koje isto imaju najsuvremenije pogone da bi mogle kvalitetno pratiti naše potrebe – kaže.

Najveći su im dobavljači Belje, od kojeg kupuju brašno, Pik Vrbovec što se tiče mesa te Meggle, koje im prodaje mliječne proizvode. Te tvrtke mogu pratiti standarde, koji su važni zbog sljedljivosti, ali Picukarić ističe da imaju još niz dobavljača. Što se tiče kupaca, najviše surađuju s Konzumom, Diomonom i Mercatorom, ali i drugim trgovačkim lancima. Ipak, napominje, razvoj vlastite maloprodaje njihov je prioritet.

  • Vrlo su nam važni veliki trgovački centri, ali s maloprodajom ipak diktiramo priču, postavljamo svoje uvjete i dižemo letvicu onoliko koliko mi smatramo da treba – objašnjava.

Što se tiče kadrovske politike, do prošloga bi trebalo doći do promjena u vrhu. Hoće li biti strukturnih ili će promjene biti samo kadrovske, Picukarić nije htio reći, ali njegovi su najbliži suradnici u ovom trenutku članovi Uprave Dominik Nikolić (zadužen za veleprodaju), Hrvoje Tretinjak (za maloprodaju i strana tržišta) i Zlatko Miočević (za veleprodaju). Dakako, Mato Škojo je vlasnik bez kojeg ni jedna strateška odluka ne može proći. Što se tiče kadrova, nedavno su primili 12 stručnjaka za informatiku, kontrolling i logistiku, a prijavilo se više od 4000 kandidata, što bi moglo značiti da je ta tvrtka poželjna i kao poslodavac.

Mlinar svoje prilike vidi upravo u krizi, u kojoj ulaže, u izvozu i konceptu maloprodaje. Dosadašnji razvoj maloprodaje daje mu snagu da može mirno spavati bez veće bojažni zbog plasmana robe.

Posebno se to odnosi na tzv. svježi program. Snaga bi trebala porastati i nakon nedavnih osvježenja u marketingu kada je doveden Tomislav Ožanić, koji je zanat pekao u marketinškim agencijama. Slabost kompanije je rast kratkoročnih obveza i zaliha, a opasnost prijeti od inozemne konkurencije, koja bi mogla doći nakon ulaska Hrvatske u EU. Prijetnja su bile i manje pekarnice koje rade na crno, pa zato Picukarić ističe da u Mlinaru jedva čekaju efekt fiskalnih blagajni. No u tu tvrtku treba vjerovati jer su poduzete mjere koje bi u budućnosti mogle, ako se ne dogode neki veći potresi na svjetskom tržištu, vratiti uloženo.

145 vlastitih trgovina ima Mlinar, a ovog mjeseca otvara ih još pet u Sloveniji i prvu u Budimpešti.