Home / Komentari i stavovi / KONTROLING

KONTROLING

Brojke pokazuju brutalnu istinu, ali one su i put za izlazak iz problema. Kad u tvrtki nema kontrolinga, lako je zakloniti se od odgovornosti. Mnoge su informacije nepotpune, nejasne, nekih pak nema. Nakon uvođenja kontrolinga malo toga ostaje skriveno: vidi se sve do mikrorazina, neznanje se više ne opravdava, a odgovornost prestaje biti kolektivna ili ničija.

Nakon što je, barem se tako čini, završila era u kojoj se stalno raspravljalo o mogućoj koristi i šteti od ulaska u EU, nikako ne bi bilo dobro da sad upadnemo u istu zamku u kojoj ćemo se mjesecima baviti analizama svih mogućih scenarija jer se ponovno postavlja pitanje MMF-ova dolaska u Hrvatsku. To bi značilo da uporno tražimo rješenje za sve svoje probleme u drugom prostoru i vremenu, u drugoj dimenziji, kao da doista ima odgovora na sva naša pitanja negdje vani, negdje – izvan nas. A naš položaj doista će se promijeniti jedino ako sami promijenimo način razmišljanja i djelovanja. Nema vanjske sile koja može promijeniti ono što mi ne promijenimo. U sebi samima.

Kao konzultantica za kontroling imam privilegij raditi s vlasnicima i menadžerima koji su krenuli putem promjena u načinu promatranja svojih procesa, svojih dijelova poslovanja, svoje organizacije. Taj nas put kontrolinga nerijetko vodi u ukupno restrukturiranje. Promjene se događaju s pomoću precizne metrike, razrađenih planova, sustava scenarija, ‘cost-benefit’ analiza. Priča često završi na dubokom preispitivanju ukupne strategije i strateških ciljeva. Nevjerojatno je kad iz raznih dijelova poslovanja na površinu ispliva skupina do tada potpuno nepoznatih informacija koje se zajedno dižu na višu razinu i dobivaju novu dimenziju – dimenziju znanja. Sjajan je osjećaj odjednom odlučivati na temelju egzaktnih činjenica, na šahovskom polju vući kontrolirane potere i tako otklanjati uzroke dotadašnjih neuspjeha. Hrvatska poduzeća moraju se više nego ikada do sada mnogo više baviti suhim brojkama, koje su brutalno istinite, ali spasonosne u izbavljanju poduzeća iz problema.

Kontroling je ‘know-how’, skup multidisciplinarnog znanja, stoga hrvatski menadžeri i kontrolori ne smiju propustiti nijednu priliku za učenje. Kompanije trebaju tražiti najbolje kadrove i same ulagati u njihovo usavršavanje. Očekivanja od kontrolinga mogu biti velika. Kontrolor mora biti aktivan istraživač sposoban u trenu osigurati pravu informaciju. U razvijenim zapadnim ekonomijama kontroling je apsolutna nužnost. Postoje univerzalni kontrolorski instrumenti i alati, ali isto tako svaka zemlja razvija autentične metode proizišle iz specifičnosti problematike svoga gospodarstva.

U hrvatskom uvjetima, međutim, još se često pruža otpor takvim promjenama. Razlog nije teško objasniti. Ako poduzeće nema kontroling, pojedinci su dijelom zaklonjeni od odgovornosti – mnoge su informacije nepotpune, nejasne, nekih pak nema. Nakon uvođenja kontrolinga malo toga ostaje skriveno. Transparentnost se postiže do mikrorazina, neznanje se jednostavno više ne opravdava, a odgovornost prestaje biti kolektivna ili ničija. Logična je reakcija – otpor. Prije svega, mnogi se suoče s pitanjem što će biti s njima kad se otkriju njihovi slabi rezultati. Stoga je najvažniji korak pristup uvođenju promjena. Ponajprije treba biti strpljiv i taktičan kako bi se razlozi uvođenja ispravno razumjeli: treba raditi prave stvari na pravi način, odnosno ulagati u prave poslove s dovoljnim prinosima. Dakle, od žrtve treba postati…

Nema idealnog trenutka za uvođenje kontrolinga, ali treba znati da je to proces koji zahtijeva vrijeme. Zbog toga vrijedi pravilo: što prije počnemo, prije ćemo imati rezultate.

Jedan od odličnih trenutaka za uvođenje kontrolinga jest primjena novog IT rješenja. Međutim, u našoj se praksi to rijetko događa jer se ta prilika ne prepoznaje. Dapače, novi poslovni softveri (ERP, BI) shvaćaju se kao rješenje problema deficita informacija kao potpore odlučivanju. To je, naravno, zabluđa. Suvremeni poslovni softveri moćna su sredstva, no sami ne mogu riješiti nijedan problem. Kontrolingom treba razviti sustav praćenja procesa, prikupljanja informacija, izvještavanja i odlučivanja. Bez toga jednostavno neće biti napretka.

Razvojni put hrvatskoga kontrolinga pun je izazova, no napredak je vidljiv. Veliki korak napravila je kriza – mnoga poduzeća našla su se u problemima i odlučila spas potražiti u kontrolingu. Drugi korak napravio je Zakon o financijskom poslovanju, zasigurno Vladin najbolji okidač u tom smjeru. Treći su napravili vlasnici i menadžeri, kojih je u Hrvatskoj sve više, a koji više ne žele upravljati drukčije nego ekonomskom logikom racionalnosti. Zato možemo vjerovati da je to početak kontroli, koji se stvara u najtežim gospodarskim uvjetima: niskih stopa prinosa, neličnosti te monetarne i fiskalne nesigurnosti.