Male poduzetnike revno prijavljuju inspektori, a strogo globe suci

Javila su se istodobno dva poduzetnika (podaci u redakciji). Jedan poduzetnik, inače uredan platiša doprinosa, prigovara pretjeranu ‘revnost’ inspektorici rada, koja ga je prijavila zbog samo tri dana zakašnjenja prijave samo dva radnika za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a drugi poduzetnik što isti inspektor ‘ne vide’ okorjele prekršitelje. Taj drugi poduzetnik detaljno opisuje kako okorjeli prekršitelji zaposlenima fiktivno otkažu ugovore o radu da bi nakon prijave na Zavod za zapošljavanje isti tobože nezaposleni radnici nastavili potajno raditi za istog poslodavca uz (is)korištavanje povlastica za nezaposlene (naknada za nezaposlene i bez plaćanja doprinosa).

Frustrirani poduzetnik prvi poduzetnik piše da ima d.o.o. sa sedam zaposlenih i da svi radnici dobivaju plaće, da se na vrijeme plaćaju i svi doprinosi, porezi i dobavljači, što u ovoj krizi nije nimalo lako. Svibnja prošle godine, međutim, obavljen je nadzor i u zapisniku je navedeno kako je kod dva radnika pronađeno da je za tri dana prekoračen rok za prijavu za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Kod svih ostalih je bilo sve u redu. Poduzetnik u nastavku piše: ‘Danas sam poštom dobio rješenje prekršajnog suda i uplatnice na sveukupno 49.500 kuna kazne za pravnu i 6.800 kuna kazne za odgovornu osobu’. Ispada da je ova nemala kazna naplaćena zapravo urednom platišu obveza, a da stvarne neplatiše nadležni izbjegavaju kažnjavati. Drugi poduzetnik piše da je frustriran zbog poslodavaca okorjelih prekršitelja, dakle ne onih koji prijave djelatnika, nego zbog onih koji već uobičajeno imaju barem dvije zatvorene tvrtke, a s trećom tobože uredno posluju.

U tim ‘trećim’ tvrtkama najčešće nema zaposlenih premda je očito da bi ih moralo biti. Radnicima koji su u takvim tvrtkama bili zaposleni službeno je otkažano zaposlenje i prijavljeni su na Zavod za zapošljavanje, ali nastavili su raditi ‘na crno’ za istog poslodavca. Kvaka je u tome što Zavod za zapošljavanje isplaćuje ‘nezaposlenima’ naknade i imaju obvezno osiguranje, a poslodavac namakne ‘razliku’ do pune ili neznatno uvećane plaće, i eto ‘profita’ (od izbjegnutih poreza i doprinosa). Čitatelj piše da bi analiziranjem lako dostupnih podataka, primjerice usporedbom OIB-a, Porezna uprava i Državni inspektorat vrlo lako otkrivali sve te prijave, samo da se malo bolje usklade.

Pitali smo Državni inspektorat prema kojim propisima i kriterijima inspektori postupaju diskriminatorno, prema jednim prekršiteljima popustljivo, a prema drugima (najčešće malima i bez utjecaja) začuđujuće revno? Zašto Inspektorat nije isto tako revno i na vrijeme postupio prema odgovornima u tvrtkama koje godinama nisu plaćale doprinose (pogledati objavljeni popis poreznih dužnika)? I stigao je odgovor da je Državni inspektorat inspekcijsko tijelo, da su inspektori (pa tako i inspektori rada) ovlašteni u inspekcijskim nadzorima kontrolirati provedbu zakona, i tako redom sve što nismo ni pitali. A u svezi navoda iz pisma poduzetnika kaže se da inspektori rada nema diskrecijsko pravo odlučivati hoće li ili neće podnositi prijave, nego je dužan podnijeti optužni prijedlog nadležnom Prekršajnom sudu. Iznos novčane kazne na čiju se visinu čitatelj žalio odredio je Prekršajni sud. Navedene činjenice, tvrde u Državnome inspektoratu, osporavaju mišljenje izrečeno u pitanju o ‘diskriminatornom postupanju’ prema prekršiteljima. Čitatelji mogu sami prosuditi je li pitanje o diskriminaciji osporeno.

U prvih devet mjeseci 2012. godine inspektori rada Državnog inspektorata proveli su ukupno 11.062 inspekcijska nadzora u području radnih odnosa, a jedini ‘kriterij’ bila je povreda propisa, neovisno o veličini poslodavca. Postavlja se pitanje kako su porezni dužnici s liste neplatiša Ministarstva financija godinama neometani od Državnog inspektorata izbjegavali plaćanje poreza i doprinosa?