Povremeni radnici više neće bježati sa skele kada dođu inspektori

Što je još ostalo neizbrušeno u pripremama novog zakona o obrtu? – Imamo još nedoumice u dijelu koji se odnosi na jamstvo cijelom osobnom imovinom, ali tu smo uglavnom usuglasili stajališta. Intencija je da obrtnik prema državi, za poreze i doprinose, i dalje jamči svom svojom imovinom, ali da za poslovanje jamči samo izdvojenom imovinom. Tražimo da obrt u tom dijelu bude izjednačen s trgovačkim društvima. Postoje još neke dvojbe u vezi s prijenosom obrta na nasljednike. U zakon želimo unijeti priču koja se odnosi na obrtnika koji navrši 65 godina, ode u mirovinu, ali zadrži vlasništvo nad obrtom tako da postavlja poslovodu obrta koji će ga i dalje voditi. Otvoreno je još pitanje kako riješiti slučaj kada obrtnik prenese svoju imovinu na nasljednike, a da time ujedno ne izgubi svaki utjecaj na odluke koje će nasljednici donositi. Može se dogoditi da nasljednici obrt prodaju u bescjenje, a onaj koji ga je čitav život stvarao ostane bez ičega.

Zar se tranzicija vlasništva u praksi pokazala kao toliko učestali problem da ga treba rješavati zakonom? – Da. Dosad se obrt mogao prenositi samo nakon smrti obrtnika. Sada smo stavili odredbu da se obrt može prenijeti i za vrijeme života obrtnika. S Ministarstvom financija još treba usuglasiti kako će ići onaj dio koji se odnosi na plaćanje poreza, jer bi, po nama, nasljeđivanje obrta kao gospodarske cjeline trebalo biti bez plaćanja poreza, budući da je cilj nastavak poslovanja.

Komorski se sustav ne dovodi u pitanje? – Ne. Komorski sustav jedini je kvalitetan način organiziranja obrtnika i zastupanja zajedničkih interesa. Komora će i dalje ostati u obveznom članstvu. Jedino se pojavio prijedlog da Ministarstvo limitira gornji iznos komorskog doprinosa.

Čiji je to prijedlog? – To je prijedlog Ministarstva poduzetništva i obrta. Ministar Maras već je obećao javnosti da će se komorski doprinos smanjiti. No, isto tako treba postaviti pitanje je li 90 kuna na mjesec, odnosno 1080 na godinu, tako veliko opterećenje za onoga tko izlaze na nekom sajmu, a Komora mu to sufinancira s više od dvije tisuće kuna? Ali, dobro. O tom potom.

Ipak, rijetki su oni koji od Komore dobivaju veće beneficije nego što ih stoji članarina. – Pozivamo sve da se uključite i izdaju na sajmove. Naravno, neke struke to ne mogu, ali imaju razne druge benefite kao što su savjetodavne usluge, seminari i druge pogodnosti koje Komora odrađuje za svoje članove. Imaće, najveći je posao Komore da spriječi da u nekom zakonskom tekstu bude objavljeno nešto što je nepovoljno za obrtnike, ali to se u javnosti ne vidi. Dakle, zastupanje interesa obrtnika je ono na čemu Komora najviše radi.

Koliko imate mogućnosti utjecati na proces donošenja zakona? – Nismo uspjeli u naumu da na neki način više oblikujemo gospodarsku politiku i zakone putem sudjelovanja u saborskim odborima. U prošlom smo sazivu Sabora imali tri čovjeka u odborima, u ovom smo sazivu očekivali mnogo više, a dobili smo ponovo tri mjesta. Ranije sam bio u saborskom odboru za obnovu i razvoj i tu sam mogao predlagati amandmane na zakonske prijedloge, o kojima se, ako ništa drugo, barem raspravljalo. Sada često za neke zakone doznajemo iz novina. A smatram da bi zakoni bili mnogo kvalitetniji i bolji da se sluša struka. Danas, primjerice, imamo situaciju da se tumačenjem derogira zakon o PDV-u. Za mene je prestrašna spoznaja da na istom mjestu kupim dvije porcije čevapa, pri čemu mi se na jednu porciju, koju pojedem u lokalu, obračunava PDV od 10 posto, a na drugu, koju nosim kući, PDV od 25 posto. Takvo je tumačenje mogao dati samo netko tko elementarno ne poznaje ugostiteljsku struku i tko može reći da priprema sirovog mesa do faze konzumacije nije ugostiteljska usluga. Drugog objašnjenja nemam. Vjerujem da će se to mijenjati, jer u zakonu to ni ne piše nego je samo riječ o tumačenju koje je došlo iz Ministarstva financija. Dovodimo stvari do apsurda i zbog toga ne valjaju. Poštujem ljude u Ministarstvu financija, oni znaju sve o financijama, ali nemaju pojma o ugostiteljstvu. Da je netko od njih konzultirao Ceh ugostitelja Hrvatske obrtničke komore, netko bi im objasnio kako ide proces pripremanja hrane i što je ugostiteljska usluga.

Na pola ste mandata. Što ste do sada uspjeli progrurati od onoga što ste prije dvije godine obećali obrtnicima? – Jedna od važnijih stvari je to što smo na naše izravno traženje dobili svoje ministarstvo koje zastupa obrtništvo. U tom smo naumu uspjeli. Isto tako, uspjeli smo, nakon deset godina traženja, progrurati zakon o sprečavanju neregistriranih djelatnosti, iako nismo zadovoljni njegovim provođenjem. Sada tražimo pojačani nadzor, što je u međuvremenu postalo i političko pitanje, zbog 360 tisuća nezaposlenih. Vidjet ćemo kako će se to dalje odvijati.

Je li se tim zakonom išta postiglo na suzbijanju crnog tržišta? – Malo više nego ništa. Pokušali smo staviti pod kontrolu slučajeve poput toga da netko u svojoj garaži može izrađivati namještaj a da za to nije registriran. Provodnje je zastalo na dijelu ulaženja u privatni prostor, što se ne može učiniti bez sudskog naloga, pa je postalo sporno hoće li inspektori u pratnji policije imati dva svjedoka koji moraju svjedočiti da se ušlo u prostor, a nitko od susjeda to ne želi. Nedavno je na naše traženje u Državnom inspektoratu osnovan poseban odjel, koji dobiva posebne ovlasti i koji će se baviti suzbijanjem neregistriranih djelatnosti i vjerujem da će se s tim uskoro krenuti.

I Zakon o prodaji poslovnih prostora spotaknuo se u provođenju? – Taj je Zakon, koji je bivša vlada potkraj svog mandata donijela na naše inzistiranje, nedavno jednostavno derogiran uredbom prema kojoj će se prodavati samo neperspektivni prostori, koji nikome ne trebaju i koji su derutni. A bojim se da će to biti onemogućeno s prostorima u koje su obrtnici ulagali desetljećima i za koje su očekivali da će ih moći otkupiti. Time ne možemo biti nikako zadovoljni. Predlagali smo da svaki obrtnik koji zadovoljava uvjete može otkupiti poslovni prostor u kojem djeluje pod istim uvjetima pod kojima su se otkupljivali stanovi.

Vrijedi li danas, kada je na tržištu gomila prekrasnih novih poslovnih prostora, još trošiti energiju na to? – Pitanje je na mjestu, ali lokacija je još uvijek važna. Ako netko u Ilici ima krojački obrt 30 godina i ode u neki novi prostor, pitanje je hoće li mušterija otići za njim. Neki su obrti godinama vezani uz neku lokaciju i upravo im to jamči posao. Osim toga obrtnik je godinama ulagao u taj prostor i normalno je da mu se pruži mogućnost da za njega dobije pravo prvokupa. Vidjet ćemo kako će to završiti, kako će AUDIO, u suradnji s lokalnom samoupravom, posložiti tu priču. U Zagrebu je bilo predano 1711 zahtjeva i to nije samo pitanje prostora, nego i zadržavanja radnih mjesta. Čak vjerujem da je vrijeme za pozitivnu diskriminaciju prema obrtnicima koji su ostali u gradskim središtima, i po pitanju najma i po pitanju drugih beneficija. Gradovi se trebaju založiti za to da se nižom komunalnom naknadom i manjim porezom na tvrtku pomogne obrtnicima da ostaju u središtu grada.

Što niste uspjeli napraviti u ove dvije godine, a htjeli ste? – Ostaje pitanje fleksibilnosti radne snage. Na dobrom smo putu da s Ministarstvom rada to riješimo na isti ili sličan način kako je to lani uređeno s markicama u poljoprivredi. Želimo da se ugostiteljima koji trebaju konobaru na nekoliko sati ili na jedan dan ili proizvodnim djelatnostima koje trebaju dodatnog radnika kada imaju isporuku robe omogućiti legalno angažiranje radnika, za kojeg će biti plaćeni svi porezi i doprinosi. Ministar Mrsić prihvatio je taj prijedlog i vjerujem da će to biti uvedeno u drugom kvartalu ove godine.

Kako će to biti definiran taj oblik zapošljavanja? – Riječ je o povremenom/privremenom obavljanju djelatnosti. Još ćemo vidjeti hoće li to biti riješeno markicama ili na neki drugi način, ali prijedlog je u svakom slučaju našao na plodno tlo. Dokazali smo da mnogo novca ne dolazi u proračun, da poslodavci imaju problem s tom radnom snagom, a naše glavno pitanje je bilo zašto ne dozvoliti nekome da dodatno radi drugi ili treći posao, a da istovremeno država ubere svoj dio. I da poslodavac ima sigurnost, da mu ljudi ne bježe sa skele ili bacaju poslužavnik kada dođe inspekcija.

Je li uvodenjem mogućnosti osnivanja jednostavnog d.o.o.-a, s temeljnim kapitalom od 10 kuna, smanjen interes za otvaranje obrta? – To je nevažno, može vam netko ponuditi Mercedes za 10 kuna, ali ako nemate vozačku dozvolu i novca za njegovo održavanje to vam ništa ne znači. Veća je zapreka za otvaranje obrta bila odredba o jamstvu svom imovinom, što je demotiviralo ljude koji su u dobi od četrdesetak godina ostali bez posla pa su se bojali otvoriti obrt da ne bi ostali bez svega što su do tada stvorili. Na broj obrtnika više se odražava pad standarda uz svakodnevno donošenje nekoga novog zakona koji generira novi trošak. I onda na to još i ministar Linić izjavi da obrt zatvori onaj tko nema tri i pol tisuće kuna! To nije primjereno!