Ralu logistika ne može napredovati u transportu dok ne ojačamo logistiku

Vrijeme vašeg dolaska sugerira da ste dovedeni da preuzmete Ralu logistiku. – Ne, vlasnik nije razmišljao u tom smjeru. Ovdje se više radi na promjeni tvrtkina fokusa. Ne bih tu upotrijebio riječ ‘preuzimanje’ jer smo tvrtka koja nema čvrstu hijerarhiju, dijelimo poslove unutar Uprave. Tako i glavni direktor ima operativne funkcije.

Prije dva mjeseca Lider je dobio informaciju o promjenama u Upravi, no tada se to odlučno zanijekalo. – Znam za tu priču, tad sam rekao da nemam takvih informacija. Doista ih nisam imao, a vlasnik Luka Rajić i Nadzorni odbor tu su odluku donijeli u siječnju s tadašnjom upravom.

Bivši predsjednik Uprave Renato Radačić vodio je investicije u hladni lanac vrijedne dvjestotinjak milijuna kuna. Jesu li stalni gubici od osnutka tvrtke razlog zbog kojeg je otišao? – Govorite o financijskom izvješću iz Poslovne Hrvatske koji se odnosi na Ralu logistiku u Hrvatskoj. Važno je znati da tvrtka u Zagrebu ima korporativne funkcije koje podupiru cijelu grupu, odnosno tvrtke kćeri u Srbiji, Sloveniji i Mađarskoj. Drugo, mi smo ‘startup’-kompanija i s tolikim investicijama ne možemo očekivati da ćemo odmah poslovati pozitivno. Ipak, možemo reći da već pola godine imamo pozitivnu EBITDA, što je odličan rezultat, i očekujemo da će transportni biznis u 2013. poslovati s dobiti. Naša je vizija biti prvi nezavisni dobavljač logističkih usluga u hladnom lancu u regiji. Zato smo angažirali savjetnike, kuću A. T. Kearney, kompletno smo snimili stanje protoka robe u hladnom lancu u regiji i izradili 10-godišnji strateški plan s planom prihoda i dobiti. Tako je i u logistici, u koju smo tek zagrebli i ulazimo u investicije, zbog čega će taj segment 2013. još biti negativan jer ulažemo u ljude, opremu, procese i infrastrukturu; prihod i dobit tek će slijediti.

Zašto je onda najavljen da 31. ožujka Radačić odlazi iz tvrtke? – Zasad ne odlazi, završava projekte u transportu, a što će biti poslije, vidjet ćemo. Lura grupa ima još tvrtki, možda ode u neku od njih, ne bih spekulirao. To doista ne smatram smjenom, nego rotacijom. Ozbiljne tvrtke rotiraju menadžment svakih tri do pet godina. Hoće li njemu odlje i dalje biti izazov, to treba vidjeti, ali svaku odluku treba prespavati.

Znači, Radačić je dostigao limit u transportu i sad idete u smjeru logistike. – Imamo 153 hladnjače u regiji i prihod neće više znatno rasti u transportu dok logistiku ne postavimo na noge. Radačić je napravio sjajan posao, Rajić je vrlo zadovoljan njegovim ostvarenjima. Sad idemo dalje. Danas iznad 90 posto ukupnog prihoda ostvarujemo od transporta, no očekujemo da će prihod od logistike i transporta biti jednak. Prema tome, nije odluka donesena zbog neostvarenja rezultata, nego zbog tvrtkina novog smjera.

Koliko omjer u dobiti očekujete između transporta i logistike? – Logistika će donositi veću dobit jer je transport niskoprofitabilna djelatnost s velikim troškovima i manjom dodanom vrijednošću za klijente. Logistika se sastoji od više vrsta usluga i svaka ima dodanu vrijednost.

Koliko bi u dobiti trebalo otpadati na logistiku? – To ćemo najbolje znati kad s nekim jakim stranim logističkim tvrtkama produbimo suradnju. Znamo da logističke tvrtke ostvaruju od osam do deset posto dobiti u odnosu na prihode. Tako rade velike kompanije, što je i naš dugoročni cilj. Dobit će kratkoročno biti malo manja.

Sklopit ćete ugovore s velikim europskim logističkim tvrtkama? – Pregovaramo s nekoliko njih i to će biti ugovori o partnerstvima. To znači da mi s nekim dogovorimo da nam obrađuje robu na Zapadu, a mi ćemo za njega na Jugoistoku. Ako želite zbirni prijevoz, tj. da ne vozite za jednog klijenta, nego za više njih, diljem Europe morate imati točke utovara, morate imati nekoga tko će to obaviti.

Koje su to tvrtke? Dokle su došli pregovori? – Ne mogu vam to reći u ovom trenutku. Ugovori će se potpisati ove godine. Bili smo na skupu u studenome, ti će ljudi doći k nama u veljači, ali hoćemo li potpisati, još ne znam. Održali su dvodnevni skup s partnerima, mi smo bili jedni od njih. Dojmovi su izvrsni, a bit ćemo još jači nakon što sagradimo skladište.

Što je s tim logističkim projektom najavljenim prije godinu dana? – Ulaganje će biti vrijedno oko 230 milijuna kuna. Završavamo kupnju zemljišta na rubnom dijelu Zagreba. U drugoj će se fazi realizirati s uspoređnim projektom u Srbiji. Zastali smo s pravnim i tehničkim dijelom i bojimo se da bi lokalni izbori mogli usporiti projekt, tj. izdavanje potrebnih dozvola. Ovih dana imamo sastanke s najuglednijim proizvođačima softvera za skladišta. Gradnja bi trebala početi u kolovozu ove godine i završiti iduće godine u lipnju. Zaposlit ćemo 200 ljudi.

Kako to namjeravate organizirati? – Skladište će biti namijenjeno samo za hlađenu i zamrznutu robu. Logistički je koncept takav da ćemo imati središnje mjesto u Zagrebu koje će pokrivati Hrvatsku i Sloveniju te skladišne i distribucijske centre u Osijeku, Rijeci i Splitu, što ćemo ostvariti već za par mjeseci, u proljeće. Oni koji budu radili s nama neće raditi zato što smo najjeftiniji, nego zato što pružamo najvišu dodanu vrijednost klijentu, što će možda stajati dva, tri ili pet posto više od drugih.

Kako ste poslovali 2012.? – Prihodi Grupe rasli su više od 50 posto, što znači da je rast bio iznad 200 milijuna kuna. Tvrtka u Hrvatskoj ostvarila je 135 milijuna kuna prihoda, a 2011. godine 106 milijuna kuna, što je bio 30-postotni rast. Šezdeset posto prihoda u tvrtki Ralu Hrvatska ostvarili smo poslovanjem u EU, i to s manje vozila jer smo dio prebacili u tvrtke kćeri u EU, što govori u prilog tome da Radačić nije otišao s mjesta zbog loših rezultata. Ostatak rasta ostvaren je jer su druge zemlje više rasle, zato smo vozila prebacili u regiju jer ondje ima posla. Ove godine planiramo dalje rasti, mnogo će nam se toga otvoriti, nestat će problem s CEMT-ovim dozvolama za transport kroz Austriju i Italiju.

Kako se pripremate za EU? – Lani je A. T. Kearney izradio studiju o iskorištenosti prijevoznih vozila u Hrvatskoj i utvrđeno je da je prosjek 70 posto. To znači da imaju 30 posto praznih kilometara. Naša je iskorištenost mnogo veća od 80 posto. To je važna informacija jer kad to znate, znate i kolika je profitabilnost biznisa. Zato smo vozila uputili onamo gdje ima robe, ali nakon ulaska u EU promijenit ćemo strukturu poslovanja i očekujemo da ćemo još povećati dosadašnju iskorištenost.

Hoće li cijene pasti kada dođu konkurenti? – Vjerojatno prema nekim odredištima, iako ne očekujem da će pasti svagdje. Ovisi to, prije svega, o razvoju hrvatskoga gospodarstva. Bude li rastao izvoz, past će cijene. Ne bude li, onda ni strane logističke tvrtke neće dolaziti u Hrvatsku jer im se neće isplativati da im se vozila vraćaju prazna. Zato specijaliziramo hladni lanac, poslije ćemo ga možda još više specijalizirati.

Kako? – Još nismo odlučili. Zbog nerazvijenosti hrvatskog tržišta gradimo polivalentnu hladnjaču, koja i zamrzava i hladi. U Europi ima mnogo tvrtki koje grade samo jednu, čak se dalje specijaliziraju, primjerice samo za voće i povrće. To se danas ovdje ne može napraviti, možda tek za deset godina.

Kako osjećate krizu? – Kriza nas pogađa tako što nema robe iz regije koju bismo mogli voziti u Europu, s uvozom nije problem. Drugi problem, pogotovo u transportnom biznisu, velik je trošak goriva. Mnogi klijenti izbjegavaju ugovarati tzv. dizelske klauzule, tj. ako poraste cijena goriva, mijenja se cijena usluge. Općenito, od ukupnih prihoda u transportu između 30 i 36 posto mora se izdvojiti za trošak goriva. Problem je u tome, osobito za nas koji investiramo, što gorivo moramo platiti u 30 dana, a uslugu naplatiti za 60 ili 90 dana.

Planirate li razvijati posao s Rusijom i drugim regijama? – Naša kompanija u Srbiji mnogo posluje s Rusijom. Cilj je mnogo veći pa se može dogoditi da će dio flote iz EU prevoziti za Rusiju. U drugim smjerovima možda i ne više. Usporili smo razvoj transporta i sad smo usredotočeni na razvoj logistike.