Za direktora za investicije Adris grupe smatraju da je ambiciozniji nego što zasad ima investicijskih prilika u toj tvrtki. Zato i kaže da Adris ima napunjenu pušku za slonove, kojih u Hrvatskoj nema.
Adrisova puška dotad i dalje miruje pa se ekipa iz Rovinja, u ovom slučaju Vanđelić, i dalje mora opravdavati zašto nije provela i kad će provesti veliku akviziciju sa svojih, kad se gotovini pribroji kapital koji može dobiti na tržištu, desetak milijardi kuna. I ljuti se kad je prozivaju za nedostatak ulaganja vadeći proturargument da je sagradila novu tvornicu cigareta u Kanfanaru, na mjestu stare u Zagrebu gradi hotel i kongresni centar, dva hotela s pet zvjezdica u Rovinju itd. te je samo lani ukupno investirala 800-tinjak milijuna kuna.
Vođenje svih tih projekata zadatak je agilnog Vanđelića. Iako njegov posao nije strateško odlučivanje o potencijalnim investicijama i akvizicijama, nego njihovo izvršavanje, može dati preporuke Upravi. No ona je dosad u tome bila prilično konzervativna. Premda ovom prigodom nije želio izlaziti u javnost, upravo je Vanđelić nekoliko puta u medijima najavio za koje to mete Adris ima spremnu pušku: Croatia osiguranje, slovensko Triglav osiguranje, prije se spominjao HPB pa Plomin 3, Mercator itd. Provedbe zasad nema, a iz krugova oko Adrisa može se čuti da se čekaju ‘normalni natječaji’.
U svakom slučaju, Vanđelić je, opisuju ga suradnici, vrstan profesionalac. Za njega se najčešće čuje da je ‘obrazovan, požrtvovan i radišan’. Njegova poslovna biografija također je dojmljiva iako ju je izgradio u dvije tvrtke, Interbrewu i Adrisu, ako zanemarimo početak u Plivi. U međuvremenu je ostao zapažen i kao član Nadzornog odbora Ine, u koji je došao na temelju natječaja i ondje proveo dvije godine, dok nova vlast nije odlučila da ondje nije mjesto nestranakim stručnjacima. Premda nije ni u jednoj stranci, Vanđelića su ipak zadržali u Revizijskom odboru Ine.
Na njegov pristup i veliku unutarnju energiju za sigurno je utjecalo i ratno iskustvo. Pri kraju studija strojarstva, kao odličan student s Rektorovom nagradom, mobiliziran je na početku rata. Zarobljen je u rujnu 1991. u Hrvatskoj Kostajnici i u srpskom logoru proveo je šest mjeseci. I nakon takva iskustva u rekordnom je roku završio studij i ostvario uspješnu karijeru.
