Želimo investirati u inovativne, društveno korisne, ali održive poslove

To su osobe ili organizacije koje imaju kapital i žele ga uložiti u ono što dugoročno donosi dobro društvu istovremeno stvarajući financijsku vrijednost i čuvajući resurse. Riječ je o bogatim ljudima, ali tu su i savjetnici te ljudi koji upravljaju raznim zakladama. Toniic ima pedesetak članova, većina ih je locirana unutar SAD-a, a u Europi ih je dvadesetak. Pripadam ‘europ-skom kadru’ s adresom u Beču te je moj zadatak spomenute investitore povezati s poduzetnicima iz Srednje i Istočne Europe.

Iako je u tom području hrvatsko tržište neražvijeno, smatram da se mogu očekivati veliki pomaci. Tome u prilog govori činjenica da su na uvodni modul došli poduzetnici s konkretnim idejama, od ekoturizma do kreiranja sustava kojim bi se olakšao rad invalidnim osobama. Kad govorimo o ‘impact’ investiranju, govorimo prije svega o upotrebi vlastitoga kapitala s nadom da će uloženo biti i vraćeno. To mogu biti i startup projekti, ali poenta ‘impact’ investiranja je da ulažete u neku održivu priču, a u konačnici da poboljšate svijet.

Primjerice, e-Glas na čelu s Miroslavom Vran-kićem postavio si je za cilj da invalidnim osobama omogući svojevrsnoga ‘elektroničkog asistenta’, koji putem glasovnih naredbi za njih obavlja radnje poput paljenja ili gašenja svjetla, smanjenja grijanja na radijatoru, zaključavanja vrata, pretraživanja na internetu i sl. To je iznimno podobno za ljude koji se ne mogu koristiti rukama pa se stoga služe glasom. To je startup koji nam je vrlo zanimljiv.

Problem invalida koji ne mogu biti neovisni ni u vlastitim domovima nije samo njihova briga, nego problem cijelog društva, države ako želite. Ti ljudi za rješenje svog problema trebaju novac, koji barem jednim dijelom treba osigurati društvo. A predložena aplikacija koja invalidnoj osobi osigurava ‘osobnog asistenta’ smanjuje trošak državi.

Puna cijena sustava je koliko znam oko 2000 eura, a to je malo s obzirom na 24-satnu pomoć. Inače, ako platite njegovatelja samo sat-dva na dan stajat će vas najmanje 200 eura na mjesec. Znači, sustav se isplati već za deset mjeseci. Dugoročno, riječ je o golemoj uštedi, a nemjerljivo je koliko to znači za invalidnu osobu kojoj je tako omogućen znatno normalniji život. Bitno je da se uloženi novac korisniku isplati, a poduzetniku da se razvije tržište i tamo gdje ga nije bilo a postojala je potreba. Koliko znam, Vrankić je razvio i mogućnost najma uređaja koji priču čini izrazito financijski prihvatljivom za korisnika.

Tu je i primjer Humane Nove, zadruga iz Čakovca koja se bavi recikliranjem odjeće na vrlo uspješan način. Prikupljena odjeća dijelom se prodaje u ‘second-hand’ dućanima, a dijelom se proizvode razni atraktivni predmeti od reciklirane tkanine, a pregaća do futrola za laptop. Zaposlenici su i suvlasnici zadruge. To su velikim dijelom bile dugotrajno nezaposlene osobe. Takav je projekt višestruko koristan za društvo i okoliš.

Izdvojio sam dva primjera, ali bilo je 18 inspirativnih projekata iz Hrvatske, BiH i Srbije na toj prvoj radionici. Neki su od poduzetnika predložili stvari koje se već negdje u svijetu odavno rade. Potrebno je da se povežu sa sličnim primjerima u Nizozemskoj, Belgiji ili Velikoj Britaniji kako bi razmijenili iskustva i ojačali. Na tome ćemo raditi kao i na povezivanju hrvatskih ‘impact’ investitora sa svjetskom mrežom. U dijelu programa koji je bio namijenjen informiranju potencijalnih investitora iz Hrvatske sudjelovali su predstavnici Erste banke, Zagrebačke banke te Dexia banke. Erste banka pomogla je i financijski održavanje radionice.