Izložba

Dvije su izložbe obilježile bečku zimu – umjetnički pogled na golo muško tijelo u posljednjih dvjesto godina u Muzeju Leopold te crno-bijele reportaže poznate fotoagencije Magnum u Fotomuzeju Westlicht.

Izložba ‘Goli muškarci – od 1800. do danas’ u bečkom Muzeju Leopold trebala je potkraj siječnja biti zatvorena. No toliko je interes da je produljena do 4. ožujka, pa neka netko kaže da su zanimljive samo gole žene. ‘Goli muškarci’ privukli su brojne posjetitelj(ice) provokativnim plakatom s fotografijom umjetničkog para Pierre & Giles na kojoj su tri gola nogometaša, obuveni samo u kopačke i čarape boja francuske zastave. Također, ispred Muzeja Leopold postavljena je višemetarska skulptura Ilse Haider nazvana ‘Mr. Big’. Riječ je o digitalnoj fotografiji potpuno golog mladića (student iz Beča, otkrili su mediji) na drvenoj konstrukciji nalik scenskoj kulisi, kroz koju se može prolaziti – i uz nju fotografirati.

U Muzeju Leopold izloženo je 300 eksponata, djela stotinjak europskih i američkih umjetnika. – Cilj ove delikatne izložbe bio je pokazati različite stvaralačke pristupe temi muškog tijela, različite ideale muške ljepote, mijenu društvenih stajališta i vrijednosti, političku dimenziju, kao i slamanje konvencija – kažu koautori izložbe Tobias Natter i Elisabeth Leopold. Najstariji eksponat je staroegipatska skulptura jednoga dvorskog činovnika, ali, kao što kaže naslov izložbe, usredotočena je na razdoblje od kraja 18. stoljeća i emancipacije građanstva. Otjelovljenje novih ideala iskazuje se i u prikazivanju ljudskog, u ovom slučaju muškog tijela. Izložba ima tri težišta: klasicizam, zatim klasičnu modernu i suvremene tendencije. Djela mnogih slavnih umjetnika eksponati su ‘Goli muškaraca’ – Dürera, Rubensa, Cézannea, Rodina, Klimta, Schielea, Muncha, Giacomettija, Cocteaua, Bacona, Warhola, Hockneyja, Mapplethorpea i, ne na kraju, u ovom društvu je i prije tri godine preminuli hrvatski umjetnik Tomislav Gotovac.

Među brojnim većim specijalnim izložbama ove zime u Beču, za ljubitelje fotografije sva kako je privlačna ‘U našem vremenu – Magnum 1947-1987’ u bečkom Fotomuzeju Westlicht. Na njoj je izloženo 145 fotografija većeg formata izrađenih za istoimenu izložbu koja je potkraj 1980-ih već bila u Europi, Japunu i SAD-u. Osim fotografija četvorice osnivača legendarne fotoagencije Magnum, Roberta Cape, Henrija Cartiera Bressona, Georgea Rodgera i Davida Seymoura, na njoj su djela još 50 velikana fotoreportaže druge polovice 20. stoljeća. ‘U našem vremenu’ odlično zrcali kako različiti pristup fotografiji pojedinih majstora, tako i povijest svijeta u četiri desetljeća poslije Drugoga svjetskog rata. Na njoj je više fotografija koje su se urezale u opću kolektivnu svijest.

Jedan od najstarijih na svijetu, ali i najduži karneval održava se u talijanskom gradu Putignano u provinciji Bari redovito još od 1394. Kao i svih tih 619 godina, i ovo karnevalsko izdanje počelo je na Dan sv. Stjepana, 26. prosinca, a ovaj put završit će, kao i većina drugih svjetskih poklada – u utorak, 12. veljače. Slavni redatelj Federico Fellini sigurno bi bio zadovoljan kad bi vidio kakvi fantastični predmeti i likovi napravljeni od papirnate kaše trenutačno kruže u povorkama Putignanom. Upravo njemu i njegovim filmovima posvećen je ovogodišnji karneval.

Pripadnici starijih glazbenih naraštaja odlučili su, čini se, da nema razloga da 2013. ne bude njihova godina. Nakon Davida Bowieja i stjegonošće elektropopova New Order vraćaju se novim albumom i osam novih pjesama. Međutim, materijal nije nimalo svjež. Naime, ‘Lost Sirens’ sadržava pjesme koje su preostale nakon snimanja albuma ‘Waiting for the Sirens Call’, na kojem je skupina radila prije sedam godina. Tadašnji je plan bio snimiti još nekoliko pjesama i pustiti album godinu dana nakon ‘Waiting’. No već legendarne razmirice među članovima benda učinile su svoje pa su pjesme tek danas našle put do publike. Jedina je prije poznata vrlo dobra ‘Hellbent’ s albuma ‘all the best’ od prije dvije godine. Iako dobro tehnički napravljen, album pati od previdljivosti. Riječ je o pjesmama koje će svaki obožavatelj prepoznati kao staru New Orderovu recepturu. Danas većina zvuči malo ‘passé’ i statično (poput ‘California Grass’ ili ‘Shake It Up’). Šteta, jer da su pušteno sredinom nultih godina dok je odjekivala ‘Chrysalis’, zasigurno bi bile zapaženije. Bez obzira na to je li New Order pregazilo vrijeme ili ego članova, ‘Lost Sirens’ svakako se može preporučiti njegovim starim obožavateljima. Previše optimistično bilo bi nadati se da će osvojiti nove.