Home / Biznis i politika / Posljednja zapreka

Posljednja zapreka

Nedostatak dokaza trebali su nadomjestiti navodni topnički dnevnic. Tragajući godinama za nepostojećim dnevnicima, ni Sanader ni njegova imenovana nasljednica Kosor nisu se libili kršiti sva ljudska prava samo da bi dobili ulaznicu za EU. Uzalud.

Pojavili su se novi paralelni uvjeti: Slovenija je, kao mali pijun većega engleskog brata, počela blokirati hrvatski pristup. Jer u međuvremenu je vrlo ozbiljan postao politički koncept zapadnog Balkana, koji je još od početka devedesetih konstruirala politika koja je željela očuvati postjugoslavenski prostor u nekom političkom obliku. Zato nije bilo gotovo ni potkraj 2011., kad su aktualni predsjednik Josipović i tad već bivša premijerka Kosor svečano potpisali hrvatski pristupni ugovor EU, kad su europskopolitari unisono glasovali ‘za’, kad se činilo da i Velika Britanija prihvaća novi geopolitički koncept na Balkanu u kojem je Hrvatska dio zapadnih integracija. Ostala je ratifikacija i ostala je Slovenija kao moguća posljednja zapreka. Nijedna dosadašnja članica nije prošla tako izazovan put do EU kao Hrvatska jer ni na jednoj se nisu lomili toliko oprečni regionalni politički koncepti, što je potencirano jačanjem ruske i islamskih opcija u susjedstvu. Zato nije gotovo sve dok 1. srpnja ove godine ugovor ne stupi na snagu i Hrvatska ne postane članica. Neće biti gotovo ni kad ovih dana u Bruxellesu politički lideri ključnih članica EU prisile čelnike hrvatske i slovenske vlade u raspadu da pronađu rješenje za spor oko Ljubljanske banke.

Afera zbog kredita koji je Nova ljubljanska banka odobrila članovima obitelji hrvatskog premijera sigurno neće trenutačno ojačati hrvatski pregovarački položaj, a poslije će, vjerojatno, u hrvatskim unutarnjopolitičkim raspravama tražiti dodatna objašnjenja. Ona donekle objašnjava zašto je premijer Milanović izbjegavao aktivniji angažman u sporu oko Ljubljanske banke, gurajući u prvi plan vanjskopolitičku ministricu Vesnu Pusić, ali i kako slovenski premijer Janez Janša vješto iskorištava te slabosti. Jer ako slovenski ministar Karl Erjavec, u skladu s najavama, napusti vladu, njegovi dogovori s ministricom Pusić ostaju bez nastavka i nužno izvlače premijere na scenu, pri čemu je Milanović u oslabljenom položaju zbog mogućeg sukoba interesa u slučaju Ljubljanske banke. Ali valjat će to progutati.

Jer sve su to samo epizode koje od početka prate strateški projekt – hrvatski put u EU. I ne treba naivno očekivati da će izazovi prestati nakon nekoga hrvatsko-slovenskog dogovora koji će se vjerojatno postići ovaj tjedan u Bruxellesu. Pokušaji podvala trajat će sve dok ne uđemo, do 1. srpnja.

Zato i dosad i ubuduće valja zahvaliti svim saveznicima koji pomažu ukloniti te zapreke, ma kakvi im motivi bili: iznad svega američkoj politici i diplomaciji, politici i diplomaciji ključnih država EU, svim bivšim izvjestiteljima, bivšim i sadašnjim povjerenicima, europskim zastupnicima koji upozoravaju na to da je ratifikacija pristupnog hrvatskog ugovora i pitanje vjerodostojnosti EU. Valja zahvaliti i Žalbenom vijeću haškog suca Theodora Merona, koji je hrvatski pristup EU učinio čišćim, a pokušaje destabilizacije u posljednjim koracima složenijim. Hvala i uličnom kandelabru koji je u presudnom trenutku pao na bombaša Vojislava Blaževića. Vlada će, vjerojatno, u sljedećim mjesecima imati još nekih novih izazova – ali valja njima preko rijeke. Sutle.