VLADISLAV LALIĆ

Ikein regionalni voditelj razvoja usporedno radi na otvaranju 15 centara u četiri države, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i Rumunjskoj. A u svakoj vrijedi sasvim drukčija pravila.

Kako se da se zemlja može smatrati naprednom kad u nju dođu McDonald’s i Ikea. Koliko god to vrlo često bilo daleko od istine, Ikea je svojevrsni simbol globalizma i ‘elitnog društva’ zapadnih zemalja koji Hrvati već desetljećima ‘konzumiraju’ odlazeći po pristupačan namještaj u susjedne zemlje.

Nakon pet godina borbe s administracijom zbog zemljišta u Rugvici Švedanima je izdana građevinska dozvola pa Zagreb dobiva prvu Ikeu na proljeće 2014. Za tu je tvrtku Hrvatska strateški važno odredište – od Zagreba se očekuje da postane novi Graz u regiji. Iako neobjašnjivo kasno ulazi na tržište EU, IKEA je Hrvatska pionirsko tržište i prvi takav ‘greenfield’-projekt u regiji u koji će uložiti više od 100 milijuna eura.

Čovjek koji otvara vrata IKEI u Zagrebu Beograđanin je Vladislav Lalić, 44-godišnji direktor razvoja i nekretnina za JI Europu. U tvrtki se zaposlio odmah nakon studija ekonomije na American Collegeu u Grčkoj i do sada je u njoj 22 godine. Kaže da po tome nije unikat, da u tvrtki ima još kolega koji su cijeli život vjerni IKEI, a i da za njega vrijedi poslovica: Odaberite posao koji voliš pa nećeš morati raditi ni jedan dan više u svom životu.

U razgovoru je otvoren, pristupačan, simpatičan i djeluje odlučno. Kao regionalni direktor nabave sedam godina živio je u Turskoj, zatim u Grčkoj i Egiptu te je sa sedmeročlanim timom napravio posao nabavne vrijednosti od 19 milijuna eura, i to s više od 50 dobavljača. U Zapadnoj Europi na istoj je funkciji sudjelovao u poslovima vrijednima pola milijarde eura, no poželio se vratiti na ove prostore zbog profesionalnog izazova i obitelji, supruge i dvojice sinova, koji žive u Beogradu.

Lalić usporedno otvara 15 novih IKEI centara u četiri zemlje, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i Rumunjskoj, pri čemu u svakoj vrijedi sasvim drukčija pravila. Od njega se očekuje da nađe atraktivno zemljište, pregovorima postigne najpovoljniju cijenu, u suradnji s arhitektima i lokalnom zajednicom projektira robnu kuću te poslije radi na projektima održavanja.

Asortiman hrvatske IKEI, na površini od 37 tisuća četvornih metara, sastoji se od 9400 artikala i više-manje odgovarate će austrijskoj ponudi sa sličnim cijenama. Kvalitetna a niska cijena rada te geostrateški položaj imaju što ponuditi ostatku Europe. Vjerujemo da će uskoro ova regija gospodarski napredovati brže od europskog prosjeka. Kad uđemo na tržište, vrlo teško odlazimo – kaže Lalić, dodajući da povrat investicije očekuje za najmanje pet godina te da je osim Zagreba IKEI zainteresirana za Split i Rijeku.

Unatoč globalnoj krizi tvrtka je povećala tržišni udio na svim tržištima i počela se širiti. Raspošložen s 300 robnih kuća u vlasništvu (10 su posto franšize) i u sljedećih pet do osam godina planira udvostručiti taj broj na postojećim i novim tržištima, poput Južne Koreje i Indije, gdje joj zakonska regulativa danas ide na ruku. Najveće je Ikeino tržište Njemačka, a drugo SAD. Tvrtkina dobit prošle godine bila je 3,2 milijarde eura, s godišnjim rastom prihoda od osam posto. IKEI je kao investitor važna i za privlačenje drugih investicija, kaže Lalić, često s njima kontaktira potencijalni investitor raspitujući se o njihovim iskustvima i investicijskoj klimi.

O hrvatskom slučaju mogao bi svašta ispričati jer je zemljište u Rugvici tvrtka kupila prije pet godina, i tek je prije nekoliko dana dobila zeleno svjetlo za početak radova. No čini se da s provedbom ima problema i drugdje u svijetu: razdoblje od planiranja do provedbe počelo je joj se s tri na šest godina. Zemljište u Rugvici kupljeno je 2008. za 65 eura po četvornome metru. U zraku je ostala visjeti kupoprodaja po-ljoprivrednog zemljišta u Sv. Nedelji koji je IKEI kupila 1991. (nije poznato po kojoj cijeni), a prošla je po navodno mnogo višoj 2005. (49 eura po četvornome metru).

Tadašnji izbor zemljišta odnosio se na tržište tadašnje države, koje je uključivalo Hrvatsku i Sloveniju. Zbog nastanka novih nezavisnih tržišta IKEI je zaključila da joj Sv. Nedelja više ne odgovara, da je premalena za zajednički razvoj sa šoping-centrom koji se planira u Rugvici. Sigurno bismo više zaradili da smo na tom zemljištu razvijali djelatnost nego od njegovog prodaje – zaključuje Lalić.

IKEI građevinska dozvola važan je korak i za hrvatsku investicijsku klimu i za IKEI, no prije svega za Lalića, zbog kojeg ćemo za godinu dana gledati IKEI svjetleći logo u Rugvici.