WILSON bČaonvjkerko tkoAjtiajrei jpa,otpisao pionira videoigara

Atari, osnovan ranih sedamdesetih, na tržište je 70-ih i 80-ih izbacivao san svakoga klinca, igraće konzole i osobna računala, kojima su danas pandan Sony Playstation, Microsoft Xbox i Nintendo Wii. Antologijski film ‘Blade Runner’, snimljen 1982., a čija se radnja događa u 2019., pun je reklama za Atari, tad uvjeren u svoju dugovječnost. No nije bilo tako. Kompanija je šetala iz ruke u ruku, a na kraju je ostalo samo ime.

Moguće su ljubitelji računalnih igara ‘starije generacije’ uzdahnuli sa sjetom kada je 21. siječnja objavljeno da je Atari SA, brend koji stoji iza igara kao što su Pong, Asteroids, Centipede, Missile Command, Battlezone i Tempest, proglasio bankrot u Parizu i New Yorku. Šef kompanije Jim Wilson okarakterizirao je bankrot kao najbolju opciju u danim uvjetima kojima se štiti dioničare. Ipak, to ne znači i konačni kraj brenda koji je cijeloj jednoj generaciji otvorio svijet videoigara i osobnih računala, tada u začetku. Do odluke o najgorem scenariju došlo je nakon što kompanija nije uspjela naći nasljednika svoga glavnog dioničara i kreditora BlueBaya (vlasnik nešto manje od dvije trećine dionica), ali američka podružnica namjerava nakon raskidanja veza s tvrtkom roditeljem u Francuskoj nastaviti djelovati u području digitalnih igara i igara za mobitele.

Proces bankrota najbolja je strateška opcija za američku operaciju Atarija kako bismo očuvali svoju inherentnu vrijednost i oslobodili potencijal za prihode, što je bilo nemoguće pod kontrolom Atarija SA’, stajalo je u priopćenju kompanije. Plan je u sljedećih tri do četiri mjeseca prodati sva ili većinu sredstava i tražiti 5,25 milijuna dolara od Tenor Capitala. Tvrtka će u procesu ostati i bez svojih najpoznatijih loga, koje čak 90 posto Amerikanaca, prema anketi, prepoznaje, kao i spomenutih igara (među poznatijima su i Test Drive, Backyard Sports i Humongous). Jednostavno rečeno, Atariju je ponestalo novca jer se nije, kao i toliki drugi pioniri IT industrije, snašao u rapidno mijenjajućim uvjetima zahtjevnog tržišta. Postojeća kreditna linija istječe mu posljednjeg dana ožujka, a kako novca i novog investitora nema, nije mu ostalo drugo doli zatražiti zaštitu od vjerovnika kroz bankrot.

Svom prijašnjem financijeru i vlasniku BlueBayu ostao je dužan 21 milijun eura, što zajedno s prije navedenim iznosom sugerira zapravo prilično ograničen opseg prometa. U današnjem svijetu obilježenom milijardama, deseci milijuna smatraju se kikirikijem, ali to, očito, ovisi od slučaja do slučaja. Aktualna uprava Atari Inca već je počela svoje repozicioniranje s proizvodnje tradicionalnih maloprodajnih igara na digitalne i licenciranje, a fokus je posebice usmjeren prema razvoju igara za mobilne uređaje temeljene na poznatim i dugotrajnim Atarijevim franšizama. Promjena je donijela željene rezultate jer je otvaranjem novih izvora prihoda američka podružnica tijekom zadnjih dviju godina ostvarila dobit, umnogome zahvaljujući nizu naslova za iOS i Android poput Atari Greatest Hitsa, Outlaw, Breakouta i Asteroid Gunnera, a najavljeni su i Rollercoaster Tycoon i Atari Casino. Imajući to u vidu, jasno je zašto se američka operacija pokušava odvojiti od vlasnika, ali i otkuda optimizam kompanije u pogledu bankrota, koji ne bi trebao poremetiti njeno uobičajeno poslovanje tijekom trajanja.

Kompanija čiji su zapošlenici 70-ih bili osnivači Applea Steve Jobs i Steve Wozniak osnovana je 1972., što je u svijetu informacijskih tehnologija pradavna prošlost. Kroz desetljeća kompanija je mijenjala vlasnike i oblike da bi do danas narasla u holding koji se bavi proizvodnjom zabavnih sadržaja i licenciranjem za niz platformi, s portfeljem većim od 200 igara i franšiza. Osim toga Atari kreira i distribuira sadržaje za poznate igraće konzole Microsofta, Sonyja i Nintendoa. Koliki je pad doživljen u malo više od deset godina zorno svjedoči vrijednost dionice, koja je s 1,504 eura početkom prošlog desetljeća potonula na manje od jednog eura u prošli ponedjeljak, kada je suspendirano njeno trgovanje. Mnogi poznavatelji lika i djela Ataria, izvorno američke kompanije usprkos imenu koje sugerira japanske početke, nisu bili iznenađeni viješću o bankrotu, koliko činjenicom da Atari uopće postoji i slažu se da je ime počelo blijedjeti iz sjećanja prije nekih deset, petnaest godina.

Premda postoje realne šanse za opstanak sada već prastarog brenda, Atari se objavom bankrota našao u biranom društvu posrulih divova poput Polaroida ili Kodaka. Oni su stoga daleko više od tek još jedne žrtve nemilosrdnog tržišta, to su nečija djetinjstva i uspomene, u slučaju potonja dva brenda i doslovno. Najbolje godine za Atari vjerojatno su kasne 70-e i rane 80-e kada industrija videoigara počinje dobivati masovniju sljedbu, a Atari je na tržište izbacivao san svakoga klinca, igraće konzole i osobna računala, kojima su danas pandan Sony Playstation, Microsoft Xbox i Nintendo Wii. Antologijski film ‘Blade Runner’, snimljen 1982., čija se radnja događa u 2019., pun je reklama za Atari, tada uvjeren u svoju dugovječnost. Konzola Atari 2600 poslana je u mirovinu u siječnju 1992., čime je postala najdugovječnija konzola u povijesti videoigara (14 godina i dva mjeseca). No, kao i toliko drugi, Atari je brzo bljesnuo i jednako brzo ugasnuo, nakon velikog uspjeha konzole 2600, puštene u prodaju 1977., krenuo je nizbrdo. Legenda kaže da je kompanija bila žrtva kraha tržišta videoigara 1983. uzrokovanih prevelikom konkurencijom i slabom kvalitetom igara, zbog čega je cijelo tržište potonulo.

Navodno je Atari ‘škartirao’ desetke tisuća konzola i primjeraka promašene igre E.T. na deponij u New Mexicu te postao tvrtka koja svako malo mijenja vlasnika i čeka da joj netko skrati muke. Suosnivač Nolan Bushnell kasnije je pokrenuo lanac brze hrane Chuck E. Cheese, s kojim je imao mnogo više sreće, i danas je relativno uspješan američki brend. Nolan se prvoj ljubavi na neki način vratio 2010. kada je kroz BlueBay ušao u Upravni odbor Ataria. Neki komentatori primjećuju i da je Atari umirao nebrojeno puta u nebrojenim oblicima, od čega je krah 1983. i prodaja godinu kasnije tek prvi. Povijest te kompanije zaista djeluje kao beskrajno mesa-renje.

Ubrzo nakon osnivanja Atari je dom našao u moćnom Warneru 1976., ali već je 1984. razbijen na dijelove i djelomično prodan. Jedan ‘komad’ preimenovan je u Atari Games i nastavio je uspješno raditi igrice poput Gauntleta, Marble Madnessa, Paperboya i San Francisco Rusha, da bi 1993. završio ponovo u rukama Warnera, tada dijela veće cjeline Time Warner. Ljubav je ovaj put trajala još kraće, tri godine kasnije Atari Games prešao je u WMS Industries i dobio potpuno neprepoznatljivo ime Midway Games West te 2003. napokon propao. Prava na arkađne proizvode Atarija iz tog razdoblja uzeo je Warner Entertainment 2009. Bankrot je u ponedjeljak, pak, proglasio ‘drugi’ Atari, odgovoran za kućni hardver i softver, pa i prava na gore navedene najpoznatije igre. Taj dio je kobne 1984. prodan osnivaču drugoga legendarnog brenda te debitantske ere, Commodorea, Jacku Tramielu. On nije uspio oživiti ime usprkos nizu hardverskih proizvoda (računalo Atari ST, prijenosna konzola Atari Lynx, konzola Atari Jaguar), pa je 1998. taj ogranak Atarija ugašen.

Dok se sve to događalo, 90-ih godina na scenu stupa GT Interactive, tvrtka odgovorna za plasman udarnih naslova kao što su Doom 2, Unreal, Duke Nukem 3D i Playstationovih igara Driver i Oddworld. Njih 1999. grabi francuski Infogrames Entertainment SA, koji kupuje i Hasbro Interactive, vlasnika, među ostalim, propalog Atari Inca. GT Interactive tada počinje objavljivati naslove pod imenom Atari, da bi 2003. kompletni Infogrames postao Atari, nakon shvaćanja da je riječ o mnogo poznatijem brendu. Tek tada, tijekom prošlog desetljeća postaje teško pratiti što sve ulazi i izlazi iz imena Atari, kupovalo se i prodavalo u svim smjerovima. Na kraju, jasno, Atari koji je po tko zna koji put neki dan umro, a već planira uskrsnuti, nema praktički nikakve veze s izvornim Atarijem. Ipak, ljudi su slabi na imena i asocijacije, čega su vlasnici brenda Atari vrlo dobro svjesni i ‘muzu’ ga nemilosrdno. Izvorni Atari, istini za volju, odavno je mrtav, ali nostalgija je iznimno moćan i bezvremen opijat, što toj kratkoj i pamtljivoj riječi usprkos svih smrti, paradoksalno, omogućuje besmrtnost.