Home / Biznis i politika / Zbog rupe u smjernici Britanci neće zaraditi na propasti islandske banke

Zbog rupe u smjernici Britanci neće zaraditi na propasti islandske banke

Nakon propasti Icesave Britanci i Nizozemci isplatili su svojim građanima depozite koje su imali u toj islandskoj internetskoj banci. Zatim su taj iznos s pripadajućim kamatama potraživali od Islanda, koji svojim tempom vraća depozite, ali ne i kamate. Ovih dana presuđeno je u njegovu korist.

Smjernica u pitanju nije definirala kako točno trebaju izgledati sustavi jamstava depozita i nije navela nužnost isplate ukupnih iznosa u svakom slučaju, piše među ostalim u presudi EFTA-ina suda. Definirana je potreba uvođenja nekog oblika zaštite depozita i jamstvo njegova funkcioniranja, ne i kako sustav treba izgledati ili koliko te u kojim okolnostima treba jamčiti depozite. Noviju smjernicu, donesenu 2009. zbog neprimjerenosti one iz 1994., sud također navodi iako nije primjenjiva u ovom slučaju, uz napomenu da ni po njoj nije odmah razvidno kolike su obveze države i u kojem slučaju. Iako u načelu iza depozita stoji država, to ne mora biti slučaj zato što postoje i drugačiji sustavi (jamči središnja banka, privatne institucije, banke jedna drugoj itd.)

Nije teško pogoditi, radi se na daljnjim izmjenama smjernice. Nadalje, sud je opseg krize okarakterizirao kao dovoljan da opravda poteze države, imajući na umu da bi pokrivanje izgubljenih depozita iz proračuna zapravo imalo jednako negativan ukupni učinak, odnosno da bi rezultiralo još težim posljedicama za financijski sustav. Smjernica nije precizirala što se događa kad sustav jamčenja depozita ne može realizirati obveze prema štedišima.

Jednostavno, sud je rekao da pravno nije jasno definirano odgovara li država svojim novcem za depozite građana u privatnim bankama ni koliki iznos mora jamčiti. Tko odgovara, nije na sudu da odluči, on je bio pozvan presuditi samo je li prema spomenutoj smjernici Island bio dužan nadoknaditi minimalni zajamčeni iznos, a našao je da nije jer smjernica to ne definira – Island se izvukao na rupu u zakonu. ‘Island je od početka tvrdio da postoji pravna nejasnoća u vezi s tim je li država odgovorna za osiguravanje minimalnih jamstava depozita svojim novcem i naglašavao važnost razjašnjavanja tog pitanja’, komentirali su u islamskoj vladi.

Britanija je nakon kolapsa Landesbankija odlučila isplatiti puni iznos depozita svojim građanima, 4,3 milijarde funti, od kojih je 2,3 milijarde bilo islamska obveza Islanda, i onda tražiti vraćanje tog novca od te države. Oni su odlučili najprije namiriti svoje građane i isplatiti dugove iz imovine propale banke, što je i učinjeno. Tamošnja vlada tvrdi kako je banka do danas već isplatila 90 posto novca koju je prema europskim pravilima trebala isplatiti, odnosno 50-ak posto od ukupne vrijednosti nizozemskih i britanskih depozita, kao i da će se isplate nastaviti. Spor se, zapravo, vodi samo zbog toga ima li pravo Velika Britanija na kamate na te 2,3 milijarde funti. I to je važan podatak koji se nekako izgubio u pričama o cijelom slučaju.

Islandska banka isplatila je izgubljene depozite i nastavlja ih isplaćivati, samo to nije učinila brzo i uz kamate na ‘pozajmicu’ dviju zemalja, kako su željeli Britanci i Nizozemci. Svi će se depoziti potpuno, prema očekivanjima Islandana, isplatiti u sljedeće dvije do tri godine. Dodatnu napetost između Britanije i Islanda tada je stvorila, prema Islandanima, pretjerana i arogantna reakcija Britanaca, koji su Island stavili na popis terorističkih zemalja da bi prema antiterorističkim zakonima mogli zamrznuti imovinu Landesbankija na Otoku.

Države u sporu nisu zasad previše komentirale presudu, moglo se čuti samo da će je pomno proučiti. Mnogi aferi koja je opterećivali odnose triju zemalja više od četiri godine sad ipak smatraju riješenom, to više što se novac ionako isplaćuje. Presuda baca sumnju i na ukupnu zaštitu depozita u Europi, odnosno pravnu utemeljenost sadašnjeg koncepta, što će se morati uzeti u obzir pri izradi nove legislativne o jamčenju depozita, a ususret stvaranju bankarske unije. Ukratko, banka isplaćuje izgubljeni novac, europske smjernice manjkave su i neadekvatne, kao i toliko toga, a cijeli spor vodi se zbog kamata i pokušaja dviju navodno prijateljskih zemalja da i malo zarade na tuđoj propasti. Običan dan u Europi.