Sâm naziv automobila Elysée asociira na predsjedničku palaču u Francuskoj, dakle na nešto moćno i otmjeno.
U Hrvatskoj su kod automobila centimetri i dalje vrlo važni. Što je više lima, to se automobil nekako smatra boljim. Vjerojatno je to stvar psihologije da je veće automatski bolje. Taj sindrom ‘automobila na metre’ sve je izraženiji kako se krećete prema Istoku. Zemlje poput Rusije, Turske, Bugarske jednostavno žude za što većim automobilima. Možda zvuči pomalo okrutno, ali što je zemlja nerazvijenija, to je veća želja za klasičnom trovolumenskom izvedbom. Autoindustrija sigurno više ne može preživjeti i razvijati se na račun bogatih tržišta poput SAD-a ili Zapadne Europe, nego se okreće velikim potencijalnim gutačima automobila poput Kine, Indije, Južne Amerike ili Rusije. U svim tim državama zakon su klasični limuzinski oblici automobila.
Glavna prednost trovolumenskih vozila upravo je taj vizualni trik da se doimaju većima nego što jesu, kao da ste kupili za broj veći automobil od ‘hatchbacka’. Ako ne vjerujete, dovoljno je, primjerice, usporediti Astru i Astru sedan ili Renault Megane i Renault Fluence. Iako očito ima nedostataka, i automobilski laici vrlo će brzo ustvrditi da su zapravo sedani veći od ‘hatchbackova’, odnosno da su verzije s četverim vratima veće od onih s dvojima. Čak i ako se gleda čisto statistički, ti klasični prtljažnici veći su od onih u ‘hatchbackovima’. Ipak, u Zapadnoj Europi se danske izvedbe igraju u drugoj automobilskoj ligi. Znači li to da zapadnjaci pogrešno razmišljaju? Ne, jer i ‘hatchback’ ima prednosti, u prvom redu praktičnost. Teret koji se prevozi nije uvijek napravljen po mjeri prtljažnika, osobito ako je riječ o trovolumenskom vozilu. Tako se, zapravo, neki predmeti često mogu prevoziti u ‘hatchbacku’, a za sedan to ostaje samo pusta želja. Dizajnerski, vozila s trojim i piterim vratima ipak su elegantnija i kompaktnija od limuzina. A to je itekako važno u zapadnoj kulturi, u kojoj je katkad forma važnija od veličine i želje da se susjeda zadivi lažnom limuzinom.
