Home / Biznis i politika / Moda je za mene poput dobre ljubavnice

Moda je za mene poput dobre ljubavnice

Jednima je previše radikalna, drugima nedovoljno trendovska i konformistična, trećima neshvatljiva, četvrtima jedina potpuno autonomna modna umjetnica. Riječ je o kiparici, kreatorici, performerici, scenografkinji ili ‘šljakerici’, kako za sebe najradije kaže 44-godišnja Ivana Popović, odnosno kako je umjetnička i kritičarska javnost opravdano etiketira – hrvatskoj Vivienne Westwood. Popović, upravo poput Westwood, oduvijek sama krči svoj umjetnički put, provocira, neopterećena trendovima predestinira ih, ruši tabue, bez dlake na jeziku komentira sva zbivanja i pojave oko sebe i pritom neumorno stvara. Majstorica je kroja i forme, za što ‘okrivljuje’ svoju kiparsku stranu, ali svejedno kaže da tek sad ulazi u pravu majstorsku fazu. Trenutačno je više zaokupljena pripremom kiparske izložbe ‘Promatrači’ koja će u ožujku biti postavljena u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Samohrana je majka dviju kćeri, no uza sve obveze nakon doktorata iz kiparstva sada dovršava doktorat na temu modnog dizajna.

  • Lanjska godina za vas je u najmanju ruku bila turbulentna. – Istina je. Borila sam se i izborila s rakom, sudjelovala na svim glavnim domaćim modnim zbivanjima, imala uspješnu ljetnu sezonu i većinu svojih kreacija plasirala u galerije na Hvaru i u Dubrovniku, a zatim sam u listopadu odlučila zatvoriti svoju zagrebačku trgovinu.

  • Zašto? – Nakon što sam prošla sve uspone i padove borbe s rakom, odlučila sam na najmanju mjeru svesti sve stvari i ljude koji me zamaraju i biti važna sebi. ‘Skužila’ sam da se ne mogu gubiti u prodaji i zapravo se stidim prodavati. Godinama to pokušavam prepustiti onima koji to znaju ili su za to educirani, ali takve nije lako pronaći. A tu su i najam, režije, papirologija… Ma, gubljenje vremena i novca.

  • Sada, dakle, radite isključivo kod kuće? – Tako je. Kao slobodna umjetnica imam taj mali privilegij i kanim ga iskoristiti. Tko želi moje modele, taj me zna pronaći ili nazvati.

  • Znači li to da vas moda trenutačno manje intigira od kiparstva, vaše prve ljubavi? – Moj je odnos prema modi iskren, kao prema broj ljubavnici. Moda me nikad nije iznevjerila, povremeno je potrošim, ali onda joj se opet vratim. Zasad sam ipak posvećena prvoj ljubavi, pripremi kiparske izložbe ‘Promatrači’. To je velik posao jer riječ je o 10.000 figurica promatrača koje će zapravo promatrati žive promatrače. To je, jednostavno, velik posao i ‘šljaka’. U modi se pak želim više posvetiti majstorstvu kroja, izrade, obrade tkanine… Važna mi je autentičnost, stoga ne mogu kupiti Armanijevu tkaninu i reći zatim da je haljina sašivena od nje moje autorsko djelo, jer više nije. Zato radim isključivo s indijskom svilom, makedonskom vunom ili lanom, koje ručno bojim, mrcvarim, mijenjam njihov opis.

  • Vaše revije uvijek su više od modnog događaja. – Teatralnost u odijevanju oduvijek mi je bila intrigantna i motivirajuća. Umjetnost je motivirajuća akcija, a modna pista sama je po sebi teatar okrutnosti s koje jednako kao nekoć, u antičko doba, žrtvujemo sve: one koji su predebeli, nemoderni, neintrigantni. Manekenke se izglađuju, one koje se popiknu ili posrnu brišu se s popisa, kreatori koji nemaju marketing ili okolinu koja ih štiti pojede tišina… Upravo kao u antičkom kazalištu, samo bez prinosa ljudske žrtve, u smislu ubijanja na sceni.