Zamislite, 116. Plaše li se muškarci riječi ‘vagina’? Smatraju li je televizijski producenti manje zvučnom? Govori li taj nerazmjera o spolnoj nejednakosti? I, ne lezi vraže, počeshe protesti.
Skupina u kojoj je bilo nevjerojatnih tri tisuće duša odjevenih u majice s natpisima poput ‘I love my vagina’ okupila se na mjestu ‘zločina’, u Michiganu, opskrbila se plakatima (‘Pravi muškarci ne boje se vagina!’ ili ‘Nisam potekla iz tvog rebra, nego si ti izašao iz moje vagine’), urlala: ‘Vagina, vagina, vagina!’ i vrištala od ushita dok je Eve Ensler čitala odlomke iz svojih ‘Vagininih monologa’. No, da me ne biste krivo shvatili, suludo je ušutkavati bilo koga jer se koristi službenim, anatomskim terminom za spolovilo; protesti su poželjni, javne diskusije i više nego dobrodošle, ali jednako je tako nevjerojatno koliki su cirkus medijski napravili od tog slučaja.
Pokazalo se da riječ ‘vagina’ jednostavno ima, kao što bi Ameri rekli, veliki ‘shock value’, ili, pojednostavnjeno, šok koji je u tom slučaju izazvala riječ ‘vagina’ može se financijski oplemeniti. I to dobro.
Šok republikanaca koji su nešto zabranili i šok koji su doživjeli protestanti liberalnog svjetonazora lijepo su nahanili medije, koji su mirni dok ne upecaju neku zgodnu temu s velikim ‘shock valueom’ i nakite je izrazima poput ‘flambojantno’, ‘nevjerojatno’ i ‘Je li to moguće?!’. Isto tako, gostovanje Judith Reisman, donedavno Hrvatima potpuno nepoznate osobe, efemerne ličnosti svjetske pseodoznanstvene scene, žene koja je očito opsjednuta Kinseyjem posljednjih pedeset godina, poslužilo je kao sjajan teren za podizanje napetosti, ekskluzivne naslove, analize, istraživanja i brdo, brdo kamera.