Ako je 21. stoljeće sinonim za napredak, onda je, kad je riječ o ženskim pravima, prerano reći da smo u 21. stoljeću. I dalje nas šokiraju vijesti o kršenju ili o nepostojanju osnovnih ženskih prava koje dolaze iz drugih dijelova svijeta. Ako ne pazite na to da se poštuju prava za koja smo se izborile, ako nema institucija koje to prate i, najvažnije, žena koje prijavljuju kršenje tih prava, idemo unatrag. Žene se u strahu od gubitka radnog mjesta boje prijaviti diskriminaciju i zlostavljanje, posebno u posljednje vrijeme visoke stope nezaposlenosti. I svi računaju na to jer će u današnjim uvjetima svatko potvrditi da trebate biti sretni ako uopće imate posao.
Jeste li se bojali etiketiranja knjige kao feminističke? Vjerovala sam u ono što pišem i željela da knjiga bude korisna. Hoće li je netko smatrati feminističkom, to mi je bilo najmanje važno. Muškarci se čak mnogo brže slože sa mnom da stvari za žene u poslovnom svijetu nisu bajne. Žene radije razgovaraju ‘u rukavicama’.
To se provlači kroz vašu knjigu kao jedan od odgovora zašto smo manje plaćene. Koje ste još razloge uočili? Trebamo stalno preispitivati svoje pregovaračke, prezentacijske i komunikacijske vještine, moramo biti svjesne svojih nedostataka i voljne poraditi na njima. Primjerice, slabije smo u sklapanju poslovnih kontakata i to često zanemaruju jer mislimo da je beskorisno. I najvažnije, najčešće nešto ne dobijemo jer i ne tražimo.
Gdje se u knjizi žene najčešće pronađu? U poglavlju ‘Patimo li od sindroma tajnice?’. Čini se da se, bez obzira na to na kojem položaju i koliko sposobne bile, kad smo u muškom društvu i ako zatreba skuhati kavu ili obaviti sličan posao, mi automatski dignemo.
Smatrate li da su žene slabiji spol? Ne. Ne volim govoriti ni da su žene ljepši spol. Zazirem od stereotipa jer zbog inzistiranja na njima možda počnete vjerovati u njih. Žene su strahovito moćna bića, samo toga nisu svjesne. No često smo odgovornije, zbog čega i ranjivije.
To je, istina, više karakteristika žena, kao i sposobnost obavljanja više zadataka istodobno. Pitam se koliko muškaraca u isto vrijeme kuha čaj svom djetetu i razgovara sa šefom o poslovnoj strategiji. Ima i takvih, ali rijetki su. Kad žene nisu u tolikoj mjeri bile dio radne snage, nego češće u ulozi domaćice, podrazumijevalo se da muškarac odlazi na posao i odmara se kada dođe kući. Sve drugo većinom je bilo na ženi, zato nam nije bilo druge nego razviti sposobnosti ‘multitaskinga’. Ipak, sigurno postoji još mnogo razloga zbog kojih žene lakše obavljaju više stvari odjedanput.
Jesu li ta veća odgovornost, iskrenost, manja konfliktnost, dakle osobine koje pripišu ženama, menadžerske osobine budućnosti? Ne vjerujem u samo ženske ili samo muške osobine. Postoje samo osobe koje su bolji ili lošiji lideri, neovisno o spolu. Ipak, neke osobine prije su smatrale nepoželjnim za lidera. Dovoljno nismo ni znali što je to emocionalna inteligencija.
A to je velika prednost u poslu. Naravno. Danas lider ili liderica mora imati sasvim drugačije osobine nego prije nekoliko desetljeća jer živimo u vremenu snažnoga tehnoškog razvoja i drugačijih prioriteta. Više se traže mekanije vještine, cijeni se emocionalna inteligencija i smatra se da su žene bolje u tome. To ne znači da i muškarci ne mogu pokazati zavidnu razinu emocionalne inteligencije.
