Home / Informacije / KLUB LIDER IZVOZNIKA

KLUB LIDER IZVOZNIKA

Za otkriće Tolić Norrelyke nije bila presudna tehnologija, nego odabrati pravo znanstveno pitanje i tijekom izvođenja projekta biti otvoren za nove ideje te dopustiti stanici da dovede do odgovora. No istraživanje ne bi bilo moguće bez interdisciplinarne suradnje.

Dištima kromosoma. Taj smo proces dokumentirali tako što smo svake sekunde fotografirali položaj zeleno obilježenih mikrotubula i crveno obilježenih kinetokora. Na tim smo snimkama vidjeli da mikrotubuli ne rastu izravno prema kinetokorima, nego trepere u kutnom gibanju, tako da im je jedan kraj vezan za centrosom, a drugi se kraj slobodno kreće dok ne pronade kinetokor – objašnjava Tolić Norrelyke.

Za to otkriće nije bila presudna tehnologija, nego odabrati pravo znanstveno pitanje i tijekom izvođenja projekta biti otvoren za nove ideje te dopustiti stanici da dovede do odgovora, naglašava Tolić Norrelyke. No istraživanje ne bi bilo moguće bez interdisciplinarne suradnje, u kojoj je kombinirano znanje iz molekularne biologije, genetike, računarstva i teorijske fizike te suvremene mikroskopije koju su razvili eksperimentalni fizičari.

Eksperimentalni dio rada odvijao se u mom laboratoriju za molekularnu staničnu biologiju i genetiku na Institutu ‘Max Planck’ u Dresdenu. Koristili smo se tzv. spinning-disk mikroskopijom, optimalnom za snimanje trodimenzionalnih slika cijele žive stanice velikom brzinom, jedna slika u sekundi. Slike smo potom analizirali programom koji je u sklopu izrade diplomskog rada u mom laboratoriju razvio student računalnih znanosti. U istraživanju su sudjelovali: znanstvena novakinja Iana Kalinina, poslijedoktorski istraživači Petrina Delivani, Mariola Chacón, Anna Klemm i Damien Ramunno-Johnson, te diplomski student Alexander Krull. Teorijski dio rada vodio je Nenad Pavin, a u njemu su sudjelovali Amitabha Nandi i Benjamin Lindner s Istituta ‘Max Planck’ za fiziku složenih sustava u Dresdenu – kaže Tolić Norrelyke, voditeljica istraživačke grupe od deset članova, od kojih su sedam doktori biologije, dvoje znanstveni novaci iz biologije i jedan doktor tehničkih znanosti.

Institut ‘Max Planck’ osigurava svakoj grupi osnovni novac za istraživanja; plaću za četiri znanstvenika i potrošni materijal. Ostatak novca istraživači osiguravaju na natječajima, na kojima je velika konkurencija jer je prolaznost oko 10 posto. Na takvim je natječajima Tolić Norrelyke u posljednjih pet godina dobila četiri projekta od njemačke Zaklade za znanost i projekt međunarodne suradnje zaklade Human Frontier Science Program. Istraživači poslijedoktoranti koji sudjeluju u projektu također se natječu za vlastite stipendije i novac za istraživanja, primjerice stipendije Marie Curie Intra-European Fellowship i Humboldt Research Fellowship.

Pred Tolić Norrelyke su nova istraživanja i suradnja s brojnim znanstvenicima, među kojima će biti i hrvatski. Nastavlja suradnju s Nenadom Pavinom na projektima biofizike stanične diobe, mitoze i mejoze, u čemu im se pridružio i Matko Glunčić, odnedavno poslijedoktorant na usavršavanje u Dresdenu. Tolić Norrelyke surađuje i s Anitom Kriško na projektu o staničnom starenju, a nasa se suradnji s još nekim znanstvenicima u Hrvatskoj.