-
možemo se natjecati s ostatkom svijeta tako da budemo jeftiniji, nego da budemo pametniji. Važno je da i političari i građani budu svjesni toga.
-
Jeste li sami birali tim s kojim surađujete? Moj je tim vrlo malen. Moram biti osjetljiva na to da okrutnost ovih vremena ne dopušta dovođenje kadrova na nove položaje. Sve članove velikodušno su ustupile njihove matične organizacije unutar i izvan EK i Ureda predsjednika, koji je pružio administrativnu potporu. Moji su suradnici izvrśni i odlično se dopunjuju.
-
Kako surađujete s članicama EU u znanosti, inženjerstvu i tehnologiji? Kad savjetujem predsjednika Barrosa, ne djelejum u izolaciji, nego uzimam u obzir kompetencije zemalja članica. Uspostavila sam, primjerice, blisku suradnju s nacionalnim akademijama preko EASAC-a, Europskog znanstveno-savjetodavnog akademskog vijeća, tako da mogu imati izravan uvid u bogatstvo njihove ekspertize. Također sam u izravnom kontaktu s istraživačkim organizacijama i sveučilišima diljem Europe, od kojih sam posjetila mnoge. U kontaktu sam i s ministrima znanosti zemalja članica. Ne bih mogla obavljati svoj posao ako oni ne bi smatrali da ono što radim stvara dodatnu vrijednost za sve.
-
Konkurentnost je jedan od imperativa ekonomije. Koji je položaj EU u svijetu kad je riječ o znanosti i kakva će u budućnosti biti njegova znanstveno-tehnička politika? Ukratko, Europa je prva u svijetu na mnogim znanstvenim područjima. Treba samo pogledati popis dobitnika Nobelove nagrade iz zemalja članica Unije. Naša je infrastruktura apsolutno jedinstvena, uzmimo, primjerice, CERN u Ženevi. Samo smo zahvaljujući europskoj suradnji mogli sagraditi veliki hadronski sudarač, LHC, najjači svjetski acelerator čestica, i sad istraživači iz cijelog svijeta dolaze u Europu postaviti nove granice znanosti. Sljedeći Unijin okvirni program za istraživanje i inovacije ‘Horizon 2020’ učvrstit će dodatno naš položaj, i to većinom stvarajući veze između znanosti i gospodarstva.
-
Zbog izjave da se rasprava o genetički preinačenim organizmima ne vodi na temelju znanstvenih dokaza nego emocija i da ćete se zauzimati za GMO u EU zapamtili su vas i oni koje ne zanima politika. Možete li reći zbog kojih emocija većina stanovnika Europe ne želi GM-hranu? Najprije ću vas ispraviti: ja ne zagovaram GMO, zagovaram dokaze. Zaključila sam da ne postoji dokaz da je genetički preinačena hrana štetnija od konvencionalno uzgojene, jedenje je riskantno. Zato želim racionalnu raspravu utemeljenu na znanstvenim dokazima. Nemam nikakav problem s tim da ljudi, posebno političari, kažu da iz etičkoga ili kojega god razloga ne žele GMO, to je u redu. Samo ne želim da kažu da se njihova tvrdnja temelji na dokazima jer nijedan znanstveni dokaz to ne sugerira. Želim da ljudi budu transparentni o svojoj motivaciji kad odbijaju GMO. To bi mnogo pomoglo raspravi, više nego sugeriranje da nešto nije u redu sa znanstvenim dokazima.
Možemo se natjecati s ostatkom svijeta
Istraživali ste GMO, ali izjavili ste da ne želite reći ljudima da nema rizika, nego da on postoji koju god hranu jedemo. Je li to ograđa od odgovornosti ako se uskoro do- kaže štetnost genetički preinačene hrane? Time ste dotaknuli važnu stvar – načelo opreza. S time se slažem i potpuno razumijem kad ga političari upotrebljavaju ako ima malo dokaza, ako ih nema ili su kontradiktorni. Ali ovdje to nije slučaj. Dokazi za GMO čvrsti su. To se također razvija s vremenom i svakako sam za istraživanje bude li pokazatelja da bi neke tehnologije GMO-a mogle prouzročiti problem. Međutim, odbacujem da se načelo opreza rabi kao izlika kad ljudi zapravo ne žele tehnologiju, primjerice zbog poslovne prakse povezane s tim. Zaključak je sljedeći: tehnologija GMO-a u velikom se postotku upotrebljava u drugim dijelovima svijeta i takvo stajalište mnogih zemalja članica ozbiljno utječe na međunarodnu trgovinu. S devet milijardi ljudi na svijetu, koliko će ih biti do 2050., koji trebaju biti nahranijeni, možemo li si priuštiti ignorirati instrumente koje imamo i reći ‘ne’ ključnoj tehnologiji samo zbog osjećaja nelagode? Ja kažem ‘ne’.
Jeste li prije dolaska u Europsku komisiju imali doticaja s politikom? Mogu li se znanstvena pravila primijeniti u politici, kojoj su temelj diplomacija i kompromis? Nikad nisam bila političarka, ali kao glavna znanstvenica škotske vlade naučila sam mnogo o sučeljavanju znanosti i politike. Prema mojem iskustvu, političari su itekako zahvalni za bilo kakav znanstveni potporu koju mogu dobiti, pogotovo jer je mnogo tehničkih detalja u pitanju.
