Povlačenje leda prema Arktiku otvara stare, gotovo mitske pomorske ‘crvotočine’, odnosno opjevani Sjeverozapadni i u posljednje vrijeme aktualizirani Sjeveroistočni prolaz, kojima se mogu za tisuće milja skratiti putevi iz Atlantika u Pacifik i obratno. Izvrsna je to vijest za vlasnike brodarskih kompanija i dobavljače energenata, ali žalosna za sve ostale.
Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, stara je izreka koja se može primijeniti i na efekt globalnog zatopljenja i posebice otapanja leda u arktičkom pojasu Kanade i Aljaske. Za razliku od zabrinutih ekologa i zelenih udrug svih opcija koji noćima ne spavaju zbog topljenja leda na Arktiku i Antarktici, vlasnici mnogih svjetskih brodarskih kompanija zasigurno zadovoljno trlaju ruke zbog istog podatka – da povlačenje leda prema Arktiku otvara stare, gotovo mitske pomorske ‘crvotočine’, odnosno opjevani Sjeverozapadni te u posljednje vrijeme aktualizirani Sjeveroistočni prolaz, kojima se mogu za tisuće milja skratiti putevi iz Atlantika u Pacifik i obratno. Sve to vrijedi za trgovačku flotu, ali ne i za mnoge podmornice koje već desetljećima i bez kanadskog odborenja prolaze Sjeverozapadnim prolazom. Može li se nekako skratiti dug i opasan put iz Atlantskog oceana u Pacifik a da se izbjegne zloglasni rt Horn na krajnjem jugu Patagonije, od čijeg su se spomena pravim morskim vukovima dizala kosa na glavi i gasile lule, bilo je pitanje koje je stoljećima prije probijanja Panamskoga kanala kopkalo pomorce i istraživače te njihove sponzore.
