-
Koja je uloga i pozicija Hrvatske u svjetskom klimatsko-ekološkom sustavu? Pozicija Hrvatske ogleda se u visokim stručnim i znanstvenim potencijalima jednako kao i ulozi predsjednika RA VI. Upravo je mojim potpisom uspostavljen sustav regionalnih klimatskih servisa na području Europe, koji je ujedno i najnapredniji takav sustav u svijetu.
-
Imaju li nacionalne meteorološke službe utjecaja na globalnu politiku o klimatskim promjenama? Nacionalne meteorološke i hidrološke službe ključni globalni utjecaj imaju kroz sustav WMO-a. Na trećoj svjetskoj klimatskoj konferenciji, održanoj 2009., WMO je počeo uspostavu Globalnog okvira za klimatske službe (GFCS), kojim će se ostvariti jedinstvena globalna proizvodnja i razmjena klimatskih prognoza i osigurati bolje planiranje gospodarstva kao i njegov održivi razvoj.
-
Ispunjava li Državni hidrometeorološki zavod svjetski standard kad je riječ o kadru, opremi i rezultatima? DHMZ upravlja vrlo složenim sustavom državne meteorološke i hidrološke mreže te mreže za praćenje kvalitete zraka, koje sve imaju vrlo skupu opremu i slijede visoke standarde WMO-a. To zahtijeva i posebnu vještinu upravljanja, na gotovo vojnoj razini. Odgovor je dvojak. Sudeći prema stručnom i operativnom potencijalu, rezultatima kao i primjeni svjetskih standarda, DHMZ svakako ide u korak sa svjetskim službama i procesima. Nažalost, prosječna dob zapošlenika viša je od 50 godina, a raspoloživa financijska sredstva uvode nam embargo na zapošljavanje. U posljednjih pet godina Zavod se smanjio za 34 zapošlenika, što je nešto više od osam posto. Istodobno narasle su potrebe za sve više raznovrsnih meteoroloških i hidroloških informacija, posebno vezanih uz meteorološke i hidrološke nepogode, civilizacijske nepogode, upravljanje energijom i vodom, poljoprivredom, strateškim planiranjem i održivim razvojem temeljenim na projekcijama promjene klime. U posljednje dvije godine sve veći su zahtjevi za informacijom o kvaliteti zraka, primjerice za područje Slavonskog Broda. Radimo u vrlo trošnoj, povijesnoj zgradi, koja je daleko ne samo od svjetskih standarda rada, nego i elementarne fizičke sigurnosti.
-
U kojim su dijelovima Hrvatske meteorološki radari i u kakvom je stanju meteorološka oprema u odnosu na najnoviju tehnologiju? U DHMZ-u imamo više vrsta digitalnih meteoroloških radara, koji se nalaze u međurječju Save i Drave. Radare manjeg dometa upotrebljavamo isključivo za potrebe obrane od tuče, kao i radar velikog dometa na Sljemenu, ali je prilično istrošenih tehničkih resursa. Najveće operativne potencijale imaju dva velika Doplerova radara; jedan kod Pitomače, a drugi kod Čepina. Rade i za potrebe vremenske prognoze, a njihovi podaci ulaze u europsku mrežu meteoroloških radara, kojom upravlja europska organizacija EUMETNET, čiji je punopravni član i Hrvatska. DHMZ upravlja vrlo složenim sustavom državne meteorološke i hidrološke mreže te mreže za praćenje kvalitete zraka, koje sve imaju vrlo skupu opremu i slijede visoke standarde WMO-a. To zahtijeva i posebnu vještinu upravljanja, na gotovo vojnoj razini, da bi se ostvarili svjetski standardi. Nažalost, upotpunjavanje i održavanje mreže zahtijeva i posebna financijska sredstva, koja nam se svake godine sve više smanjuju.
-
Što kvalitetna vremenska prognoza znači za hrvatsko gospodarstvo? Dio je temeljne logistike dobroga gospodarstva u svim vremenski osjetljivim segmentima, od distribucije proizvoda, turizma do poljoprivrede. Sastavni dio sigurnosti zračnog, pomorskog i cestovnog prometa. Bez uvažavanja vremenskih, hidroloških i klimatskih uvjeta i njihovih promjena, što znači bez vremenske, hidrološke i prognoze klimatskih varijacija i promjena, nema sigurne poljoprivredne proizvodnje, održivoga gospodarenja energijom i vodama te upozorenja na vremenske i hidrološke nepogode te katastrofe, pa ni održive turističke ponude i usluge.
Pozicija Hrvatske ogleda se u visokim stručnim i znanstvenim potencijalima
Kakva će za pedeset godina biti klima u ovom podneblju? Dugoročne klimatske projekcije koje izrađujemo za područje Hrvatske otkrivaju zabrinjavajuću pojavu suše na području istočne Hrvatske i Dalmacije. S druge strane, optimistički ukazuju na mogućnost produljenja turističke sezone prema proljeću i jeseni.
Istraživanje Svjetskog fonda za prirodu pokazuje da trošimo prirodne resurse 51 posto više nego što je dopušteno, ali klimatske su se promjene događale i dok je čovjek jedini alat za preživljavanje bila toljaga. Kolika je stvarna odgovornost čovjeka, a koliko su im uzrok prirodnih procesi? Nedvojbeno je znanstveno dokazan utjecaj čovjeka na globalno zatopljenje, prije svega zbog emisije stakleničkih plinova, posebice ugljikova dioksida. Znanstvena mjerenja pokazala su da je koncentracija ugljikova dioksida u atmosferi dosegla razinu kakva nije postojala u barem posljednjih 600 tisuća godina.
Kako bi se na klimu odrazilo povećanje temperature od dva, tri Celzijeva stupnja u odnosu na sadržanju? Globalnim porastom temperature od samo dva stupnja pokreću se tzv. nepovratni energetski procesi daljeg zatopljenja, na koje se više ne može utjecati nikakvim smanjenjem emisije stakleničkih plinova. Poslije toga temperaturnog praga slijedi topljenje stalno zaleđenih površina u Sibiru, tzv. permafrost, ispod kojih će se osloboditi ogromne količine metana, koji je višestruko snažniji staklenički plin od ugljikova dioksida.
Što u klimatologiji znači ‘butterfly effect’? ‘Butterfly effect’ je izraz kojim se pedesetih godina 20. stoljeća koristio američki meteorolog dr. Edward Lorenz kada je otkrio teoriju kaosa proučavajući svojstva atmosfere. Lorenz je otkrio da maleni poremećaji u atmosferi u nekim okolnostima mogu proizvesti velike učinke. Primjerice, sučeljavanje razmjerno slabih struja ili nailazak zračne struje na malu orografsku prepreku može u nestabilnoj atmosferi iz naizgled čistog zraka stvoriti oluju. Lorenz je taj mali poremećaj u atmosferi simbolično prikazao kao lepet krila leptira, koji je čak i teorijski korektan. Te značajke imaju svi složeni sustavi.
Mislite li da se u hrvatskim medijima posvećuje potrebna pozornost klimatsko-ekološkim temama? Možemo zanemariti ekološku krizu jednako kao što možemo zanemariti razvoj bolesti u vlastitom tijelu, ali one neće zanemariti nas. Na nama je odluka, ali i odgovornost ne samo za nas nego i sve generacije koje dolaze. Može li nam biti svejedno što smo mogli i imali priliku, a nismo spriječili razarajuće učinke u našem okolišu na sudbinu naših potomaka? Ekološkim temama valjalo bi posvetiti zamjetno veću pozornost u hrvatskim medijima.
