Kako? Igranjem željene superherojske uloge u virtualnom svijetu. Možda se na prvu čini naivno, ali znanstvenici sve više vjeruju u to da promatranje supermoći u virtualnoj igri može navesti ljude da djeluju s više virtuoznosti, moralne i akcijske. Uvjet za to ipak je sofisticirana tehnologija virtualne stvarnosti koja vjernim videoprikazima, efektima te uz dodatnu opremu ljudi uspjeva prenijeti u virtualni svijet, odnosno uspješno zavarati da se nalaze stvarnom okružju, a ne digitalnom. Tehnički napredna virtualna stvarnost toliko je varljiva da može izazvati iskustvo razdijeljene svijesti pa korisnici, primjerice, imaju dojam da su zamijenili tijelo s nekim drugim. Psihološki učinak virtualne stvarnosti može trajati još dugo nakon tih iskustava pa se psiholozi nadaju da bi to moglo pomoći u terapijama za bolesti poput fobija i posttraumatskoga stresnog poremećaja.
A kako bi otkrili koliko utjelovljenje neke junaka uloge u virtualnom svijetu utječe na ponašanje u stvarnosti, znanstvenici su testirali ponašanje šezdeset volontera. Dobrovoljci su dali kacige koje su ih ‘presele’ u virtualnu stvarnost čiji se scenariji vrte oko letenja. Jedni su mogli letjeti samostalno, poput Supermena, i pomagati, a drugi su letjeli kao suputnici u sofisticiranu helikopteru. I drugoj skupini ispitanika dane su sposobnosti za spašavanje ljudi, ali ne one koje nadilaze ljudska ograničenja. Ti su se ispitanici, pojednostavljeno, našli u ulozi članova službe za spašavanje koji npr. prevoze hitne pacijente u bolnicu, izvlače ljude iz poplava, ali na mjesto događaja stižu na prednom letjelicom.
Rezultati istraživanja pokazali su da je krv mnogo žustrije potekla žilama onih koji su bili prebačeni u herojsku virtualnu stvarnost. Nakon virtualnoga herojskog iskustva ta je skupina pokazivala više želje da pomogne drugima, čak i u sitnicama. Eksperimentatori su na kraju testa ‘slučajno’ ispustili olovke prikupljene od volontera. Skupina s iskustvom superheroja odmah se bacila na skupljanje olovaka, a u drugoj skupini čak 20 posto ispitanika nije ni pokušalo priskočiti u pomoć.
To je istraživanje navelo neke znanstvenike da ustvrde kako utjelovljenje supermoći u virtualnoj stvarnosti može pripremiti igrače na to da razmišljaju poput superheroja i da se poslije bolje ponašaju. Naravno, treba biti oprezan u zaključivanju jer jedna je skupina bila u mnogo aktivnijoj i neobičnijoj ulozi, a druga u pasivnoj i realnoj.
