Home / Ostalo / Test nastres

Test nastres

Kako? Igranjem željene superherojske uloge u virtualnom svijetu. Možda se na prvu čini naivno, ali znanstvenici sve više vjeruju u to da promatranje supermoći u virtualnoj igri može navesti ljude da djeluju s više virtuoznosti, moralne i akcijske. Uvjet za to ipak je sofisticirana tehnologija virtualne stvarnosti koja vjernim videoprikazima, efektima te uz dodatnu opremu ljudi uspjeva prenijeti u virtualni svijet, odnosno uspješno zavarati da se nalaze stvarnom okružju, a ne digitalnom. Tehnički napredna virtualna stvarnost toliko je varljiva da može izazvati iskustvo razdijeljene svijesti pa korisnici, primjerice, imaju dojam da su zamijenili tijelo s nekim drugim. Psihološki učinak virtualne stvarnosti može trajati još dugo nakon tih iskustava pa se psiholozi nadaju da bi to moglo pomoći u terapijama za bolesti poput fobija i posttraumatskoga stresnog poremećaja.

A kako bi otkrili koliko utjelovljenje neke junaka uloge u virtualnom svijetu utječe na ponašanje u stvarnosti, znanstvenici su testirali ponašanje šezdeset volontera. Dobrovoljci su dali kacige koje su ih ‘presele’ u virtualnu stvarnost čiji se scenariji vrte oko letenja. Jedni su mogli letjeti samostalno, poput Supermena, i pomagati, a drugi su letjeli kao suputnici u sofisticiranu helikopteru. I drugoj skupini ispitanika dane su sposobnosti za spašavanje ljudi, ali ne one koje nadilaze ljudska ograničenja. Ti su se ispitanici, pojednostavljeno, našli u ulozi članova službe za spašavanje koji npr. prevoze hitne pacijente u bolnicu, izvlače ljude iz poplava, ali na mjesto događaja stižu na prednom letjelicom.

Rezultati istraživanja pokazali su da je krv mnogo žustrije potekla žilama onih koji su bili prebačeni u herojsku virtualnu stvarnost. Nakon virtualnoga herojskog iskustva ta je skupina pokazivala više želje da pomogne drugima, čak i u sitnicama. Eksperimentatori su na kraju testa ‘slučajno’ ispustili olovke prikupljene od volontera. Skupina s iskustvom superheroja odmah se bacila na skupljanje olovaka, a u drugoj skupini čak 20 posto ispitanika nije ni pokušalo priskočiti u pomoć.

To je istraživanje navelo neke znanstvenike da ustvrde kako utjelovljenje supermoći u virtualnoj stvarnosti može pripremiti igrače na to da razmišljaju poput superheroja i da se poslije bolje ponašaju. Naravno, treba biti oprezan u zaključivanju jer jedna je skupina bila u mnogo aktivnijoj i neobičnijoj ulozi, a druga u pasivnoj i realnoj.

Znanstvenici pak kažu da se njihova zapažanja poklapaju s onima Paula Levitza, urednika stripa i pisca te bivšeg predsjednika izdavačke kuće DC Comics. Levitz tvrdi da ljudi skloni pričama o superherojima zapravo svjesno ili podsvjesno znaju da spoznaju o supersposobnosti nekog lika na meće izbor: koristiti se moći za osobnu korist ili za veće dobro.

Možda je to implicitno znanje utjecalo i na tu studiju pa su volonteri u prvoj skupini odlučili nesvjesno, a možda i automatski, koristiti se svojom moći za opće dobro. Rezultati bi se, vjeruje dio znanstvene zajednice, mogli primijeniti u stvaranju igara koje bi mogle pomoći promicanju željena ponašanja djece i odraslih. Ipak, još će trebati odgovoriti na mnogo pitanja i dvojbi. Razvoj bionike, znanstvenog područja koje spaja tehnologiju i biologiju te uspjeva stvoriti umjetne organe i sintetičku krv, obećava izliječenje bolesnika kojima su zakazali neki organi, ali otvara i put manipulaciji moždanim stanicama i cijelim ljudskim tijelom. Zasad je najveći uspjeh bionike ‘rođenje’ Rexa, najnaprednijega umjetnog čovjeka predstavljenog nedavno u londonskome Znanstvenome muzeju, najveći je dosadašnji uspjeh bionike. U njegov razvoj uloženo je milijun američkih dolara.

Dok ne postane jasno je li riječ samo o sjajnome marketinškom triku za poticanje prodaje i razvoja nove tehnologije ili tome da glumatanje željenih osobina doista može imati poželjan povratni učinak, najbolje je vjerovati riječima glavnoga junaka filma ‘Spider-Man 2’: ‘Vjerujem da je junak u svima nama, da nas potiče na iskrenost, daje nam snagu, čini plemenitima; on nam na kraju svega omogućuje da umremo s ponosom, prizemljuje nas, pa i tjera da odustanemo od svojih želja, katkad i snova!’