Vori o tome da je print za domaći svijet mrtav, ali da je svakako tržište usitnjene nego ikad. U svakom slučaju, iznesene brojke potvrđuju tezu da su građani Lijepe naše uvijek bili i uvijek će biti ‘navučeni’ na medije, a i vrlo rado i spremno usvajaju nove tehnologije. Ovdje je moguće rasplesti filozofski esej o tome govori li ta teza o ispravnosti života hrvatskih duša ili bi se možda mogli osvrnuti na paradoks istovremenog obožavanja medija i prezira spram medijskih djelatnika (povjerenje u medije je, kazuje Gfk, znatno opalo), ali to ionako ne mijenja činjenicu da je oglasivačima danas teže nego ikad nacijlji potencijalnoga kupca.
Pritom se osim kreativnosti, koja je za marketingaša ‘difoltna’ značajka, treba spremno prilagodavati novim trendovima i servirati im nešto dovoljno rezonantno da ostane zabilježeno u njihovim sivim stanicama. To zaista jest izazov novog doba, doba apsolutne medijske renesanse. Čini se kao da novi mediji ne uspijevaju istisnuti stare već nekako u ograničenom životnom vijeku ljudske jedinke pronalaze svoje mjesto nauštrb onoga slobodnog, oslobođenog bilo kakvih eksternih podražaja. Tako je, primjerice, televizija, virtualnom svijetu i minijaturnim ekranima usprkos, i dalje omiljeni medij domaćih potrošača. Kako kaže Ivan Gale, direktor prodaje na RTL Televiziji, linearna televizija i dalje je najjači mediji i u Hrvatskoj i u Europi, a kao takva ima sposobnost ‘izgradnje’ brendova i dosezanja najšireg auditorija.
