Mogu biti desetak tisuća eura na godinu, pa i više. Nadalje, i troškovi pojedinog ispitivanja mogu biti visoki. Potrebno je, dakle, razvijeno i održivo gospodarstvo koje bi moglo poduprijeti ili podnijeti osnivanje laboratorija te financiranje njihovih aktivnosti bez gubitaka – kaže.
Upravo je to teza koju pokušavamo objasniti. Bez snažnijega gospodarstva nema ni laboratorijskih metoda poput onih u Beču. Manjka, doduše, dodaje da su tu politikantstvo i drugi osobni interesi zbog kojih se, kad se upletu u sferu gospodarstva, ‘ne vjeruje ničemu što je domaća te se traže prihvatljiviji strani autoriteti’. Međutim, malo je načinjenja analiza pa interesa za opremu i edukaciju ne može biti dok god nam je gospodarstvo loše.
No 1. srpnja granice će se otvoriti i za tu vrstu usluge pa će se pojaviti konkurencija. Ipak, naši sugovornici smatraju da domaći akreditirani laboratoriji mogu mirno spavati zbog triju razloga. Prvi je to što su naši laboratoriji potpuno konkurentni za ono za što su akreditirani, osim za analize poput one u slučaju aflatoxina. Međutim, kao što je rekao naš sugovornik, to ne znači da su nesposobni, nego da je bečki laboratorij mogao, recimo to ekonomskim rješenjima, provesti ‘due diligence’ uzorka, zbog čega je bio u prednosti pred ostalim laboratorijima. Drugi je razlog zbog kojega se ne treba bojati inozemne konkurencije prednost domaćeg terena. – Croatiakontrolin laboratorij među najbolje je opremljenim laboratorijima u Hrvatskoj, ima konkurentne cijene i prednost domaćeg terena. Da bi se jedna salata odnijela na ispitivanje pesticida u Italiju, potrebna su dva dana, a mi u svojim poslovnicama u cijeloj Hrvatskoj osiguravamo dostavu uzorka u laboratorij u roku od najviše osam sati, primjerice iz Dubrovnika – kaže Sablek.
Treći je razlog loše gospodarstvo. Koliko god ono loše utječe na ulagačku klimu u laboratorijima, toliko sprečava inozemne konkurente da u većem broju dolaze u Hrvatsku jer nemaju previše posla. Stoga akreditirani hrvatski laboratoriji imaju dobru priliku da se svojom kvalitetom nametnu u EU jer im je veće tržište EU mnogo prihvatljivije negoli tvrtkama iz EU hrvatsko.
No osim dobrih stvari koje su riješene zakonskom regulativom Sablek ističe ne baš najbolji odnos države prema toj djelatnosti. Država, kaže, ove godine ne prepoznaje, ili je možda čak bolje reći ne priznaje, laboratorijsku djelatnost kao poduzetničku, tako da laboratoriji ne mogu sudjelovati u Programu poticanja poduzetništva i obrta ‘Poduzetnički impuls 2013.’ koji je ponudio Ministarstvo poduzetništva i obrta. U 2012. pak, objašnjava, Croatiakontrolin laboratorij dobio je novac upravo za proširenje područja akreditacije na nove metode ispitivanja.
