Biffy Clyro nije neka tinejdžerska Britney Spears u nastajanju koja sliči na Buffy ubojicu vampira. To je škotska skupina koja sebe etiketira kao alternativne rockere i upravo je na tržište izbacila svoj šesti album ‘Opposites’. Dečki se razbacuju gitarističkim zvukom i, iako imaju poneku uspješnu pjesmu na albumu (naslovna ‘Opposites’ nije jako loša, ‘Stinging Belle’ je zanimljiva žestoka napola eksperimentalna pjesma), cijeli projekt koji ima čak 20 pjesama na proširenom izdanju pati od previše klišeja za pohvalu.
Ako je to smjer u kojem se kreće gitaristička glazba, završit će na B strani alternativnog indie rocka. Problem s Biffy jest što su trojica glazbenika odlučila postati komercijalno uspješni na globalnoj razini prema kratkom postupku. U svom pokušaju primitu se nečem što bi trebale biti privlačne radiofonične rock pjesme, a pretvorile su se u neku vrstu gitarističkog rocka za tinejdžere koji su glazbu otkrili uz Justina Biebera, a sad žele nešto malo žešće u životu.
Primjer, pjesma ‘Black chandelier’ ili još bolji, ‘Biblical’. Imaju sve, loše stihove, ‘autotuneane’ vokale, predvidljivost soundtracka za ‘Glee’ i veliku dozu samodopadnosti.
