Home / Ostalo / Praksa prije svega

Praksa prije svega

Tri apsolvence Tekstilno-tehnološkog fakulteta Slavica Motušić, Nevena Balen i Sanja Jakupec uz pomoć mentorica i kolega s prve godine diplomskog studija kostimografije izradile su zahtjevne kostime za popularni mjuzikl.

Nedavno postavljen na pozornicu, hrvatski mjuzikl ‘Crna kuća’ polako obara rekorde gledanosti. Uspjehu predstave s pričom iz srednjovjekovne Hrvatske uvelike pridonose osebujni kostimi. Za taj projekt izrađeno je čak više od 120, odnosno više od 300 odjevnih predmeta. Za bogatu kostimografiju zaslužan je Odjel kostimografije zagrebačkoga Tekstilno-tehnološkog fakulteta, odnosno tri kreativne apsolvence koje su se ukoštac s nemogućim rokovima i potpuno inovativnim pristupom kazališnom djelu uhvaćile u prosincu, a do premijere u veljači od silnoga posla, kažu, više nisu ni spavale. Slavica Motušić, Nevena Balen i Sanja Jakupec kostime su izradile uz pomoć mentorica, redovite profesorice i voditeljice Katedre za kostimografiju Nine Režek Wilson, diplomirane kostimografkinje Ivane Bakal te studenata prve godine diplomskog studija kostimografije.

Budući da većina studenata odabranih za rad na predstavi nije znala šivati ni krojiti, to je za njih bio velik zalogaj, ali uspješno su ga svladali i doista mnogo naučili. Ni ja nikad nisam vodila ovako velik projekt, mnogo sam naučila, a ponajviše kako biti brz u odlučivanju i provedbi. Posebno iskustvo, nama potpuno novo, rad je na takvome mjuziklu, do sada neviđenom kod nas. Na našem području uobičajeno je da se radi u zagasitim bojama, tonovima crne i u umjetničkoj izvedbi, a za ovaj mjuzikl tražilo se mnogo boja, šljokica, vrpci, ukrasa, odnosno da sve bude vatreno i izrazito živo, a da opet ne prelazi u kič – rekla je Slavica Motušić.

Iako priča govori o srednjovjekovnom Kaptolu, trenutak je to buđenja nekih novih vremena na ovom području, pa kostimografkinje napominju da je temelj za osmišljavanje kostima bila estetika renesanse, ali i sa svim suvremenih stilova, poput tanga, stepa, lici-tarskih srca, 80-ih godina te, naravno, Turske. Taj spoj gotovo nespojivoga, tradicije, povijesti i suvremenosti, kostimografkinje su vodile od početka, od skica do gotovih kostima.

Fantastično je bilo raditi na mjuziklu, tolika je odgovornost bila na nama, ali imale smo i apsolutnu slobodu te pozitivno ozračje u kojem smo surađivale s ostalim članovima kreativnog tima – istaknula je Nevena Balen i dodala da ju je takav rad ponajprije naučio strpljenju. Sanja Jakupec naglasila je da su zahtjevi tog spektakla kojiput nadrasi dostupne im mogućnosti, no onda je do izražaja dolazila kreativnost, nešto o čemu se na predavanjima sluša da je poželjno u tom zanimanju, ali samo se u praksi može doznati imate li je.

Budući da nismo uvijek mogli naći odgovarajuće materijale, morali smo ih stvoriti. Tako se od običnoga bijelog pamuka, što bojenjem, nekih komada i više puta, što otiskom uzoraka koje su osmisli studenti kostimografije, nanošenjem zlatnih i srebrnih šljokica, prišivanjem kilograma drugih šarenih šljokica i umjetnih kamenčićate mnogim drugim metodama dobio potpuno nov materijal i kostim je zablistao u sasvim drukčijem sjaju od početnog kroja – kaže Balen.

Koliko je mukotran, ali i kreativan posao bio pred kostimografkinjama govori podatak da su, primjerice, u podstavu svake od četiri haljina za scenske opatice ručno prišile oko 150 metara volana. Vrijedne djevojke već znaju gotovo sve mjere izvođača, od brojeva ci-

‘Crna kuća’ nije jedini projekt Tekstilno-tehnološkog fakulteta u kojem su sudjelovali i profesori i studenti. Među ostalima, tu je ‘Modni ormar’, neprofitna strukovna modna priredba koja se održava već sedam godina i na kojoj se predstavljaju najtalentiraniji mladi kadrovi. Godine 2008. bio je posvećen 500. obljetnici rođenja Marina Držića pa su se u tu svrhu izrađivali renesansni kostimi.

Prošlogodišnji je pak bio u znaku Diora i New Looka. Potporu mu je tada pružio DoubleTree by Hilton pa su se udružili u organizaciji natječaja izrade dizajnerskog rješenja pregača za restoran OXBO Urban Bar&Grill u sklopu hotele. Prije dvije godine inspiracija je bio barok.

Već mi sad nedostaje cijela ta zbrka, jedva čekam sljedeći projekt. Na ovom projektu mnogo sam naučila i o ljudima – kaže studentica Danijela Supić, njezina kolegica Đurđica Kocijančić Šnidarić smatra da je organizacija mogla biti i bolja te da su mogli napraviti više i utrošiti manje vremena.

Voditeljica projekta Nina Režek Wilson pak ističe da je ponosna na svoje studente. Predaje praktični rad pa naglašava da upravo zbog toga vjeruje da ima pravo govoriti o tome tko što može raditi u modi, čime želi zaštititi struku i mlade ljudje koji se nakon završetka fakulteta nađu u svojevrsnom vakuumu za razliku od situacije u svijetu. Ondje, naime, biti stilist ili dizajner pretpostavlja ozbiljno školovanje.

Naravno, i drugi mogu raditi u modi, ali bez škole to može biti samo hobi. Kojekakvi modni mačci nisu relevantni. Kad je riječ o ‘Crnoj kući’, organizacija je mogla biti bolja. Ponudu za taj projekt dobila sam tek potkraj rujna, onda smo sastančili s producentima pa skice izrađivali ‘nabrzača’. Dok smo sve to nekako posložili, stiglo je božićno vrijeme, dakle praznici, što nam nikako nije pomoglo. Treba napomenuti da smo izrađivali kostime i za predstave ‘Carmen’ i ‘Čarobnu frulu’. Prema nekim našim pravilima kostim treba izdržati šezdesetak predstava. Međutim, mi nemamo brodvejski proračun – kaže Režek Wilson.