Sigurne stranice rabe enkripcijsku tehnologiju SSL za zaštitu podataka

Prema posljednjim istraživanjima otprilike 64 posto Hrvata svakodnevno se služi internetom i na njemu proveže više od 15 sati na tjedan. I internetska kupnja kod nas je uvelike porasla posljednjih godina. Online najradije trošimo na odjeću, elektronička dobra, knjige i glazbu. Većini je virtualni odlazak u kupnju određen popustima, besplatnom dostavom te mogućnošću kupnje u bilo koje doba dana ili noći. Dosadašnja iskustva pokazala su da u internetskoj kupnji prednjače – žene. Unatoč tome što se taj segment prodaje kod nas sve brže razvija, bez obzira na mnogo prednosti, mnogi zaziru od kupnje iz vlastite dnevne sobe u strahu od zloupotrebe osobnih podataka.

I sama sam se svrstala u takve nakon jednog od onih horor-iskustava kad sam, pokušavajući rezervirati smještaj u inozemstvu, ostala bez cijelog iznosa na kartici, i to dvije minute prije nego što su taj smještaj (i unaprijed plaćen) – otkazali. ‘Prijevara, prijevara!’ vrištalo je tad u mojoj glavi i iako je nakon mukotrpne prepiske sve na kraju dobro završilo, odlučila sam da broj svoje kreditne kartice više ne dajem nikomu. Dok nije trebalo kupiti darove za Božić, a popusti u online trgovinama bili su suludi… Ukratko, i oni najnepovjerljiviji među nama online kupnju jednostavno ne mogu zaobići jer je sve jednostavnija i ne poznaje granice. Primjerice, potkraj prošle godine tvrtke Visa Inc. i MyUS.com sklopile su partnerstvo kojim će olakšati online kupovanje i dostavu robe kupcima izvan Sjedinjenih Američkih Država.

Načela kupovanja Osobnim sustavom za dostavu kompanija za otpremu pošiljaka MyUs tako osigurava međunarodnim korisnicima pristup i američkim trgovinama koje nemaju preko-oceansku dostavu ili ne prihvaćaju ne-američke platne kartice. Tako i Visini korisnici u Hrvatskoj mogu izabrati plaćanje njezinom karticom po vlastitom izboru. U Visi su tad istaknuli da je online kupovanje otvorilo globalno tržište, a i mogućnost kupovanja glavnih američkih brendova uz isporuku u više od 200 zemalja iznimno je privlačna korisnicima. Njihovo istraživanje pokazalo je da 25 posto ispitanika razmišlja o uporabi servisa koji bi im olakšali kupovanje na prekooceanskim tržištima idućih 12 mjeseci.

Lansko istraživanje Mediascopea pokazalo je da čak 58 posto hrvatskih korisnika na internetu pokušava naći više informacija o proizvodima, 38 posto posjećuje internetske stranice svojih omiljenih brendova, a trećina će ih najvjerojatnije kupiti proizvod brenda koji su pratili na društvenim mrežama. Od rujna 2011. do veljače prošle godine u online kupnji u Hrvatskoj potrošen je 401 milijun eura i čak je 80 posto svih korisnika interneta u nekom trenutku kupovalo online. Budući da se u svijetu online šopinga s nekoliko klikova mišem može doći do gotovo svega – od odjeće do životnog osiguranja – onima koji se prvi put upuštaju u to preporučuje se upoznavanje s načelima kupovanja, ali i ugledom i politikom online trgovine.

Jednako kao što se pri kupnji u šoping-centru štitite skrivanjem PIN-a dlanom, mjere opreza itekako su dobrodošle i na internetu. Prvi savjet koji će ponuditi većina vodiča za sigurnu online kupnju odnosi se na sigurnost web-stranice. Sigurne stranice, naime, koriste se enkripcijskom tehnologijom SSL za zaštitu podataka koja broj kreditne kartice i ostale podatke koje zahtijeva stranica pretvara u kôd. Pristup nešifriranim podacima imaju jedino oni s dopuštenjem za to. Adrese takvih stranica počinju oznakom ‘https’, pri čemu ‘s’ označava sigurnu stranicu. Drugi način označivanja su zaključani lokot i zelena boja vrpce na kojoj je adresa stranice.

Većina je online kompanija, poput Amazona ili eBaya, prepoznatljiva, no važno je upoznati se s onima manje razvikanima i provjeriti što ostali korisnici kažu o njima. Naziv tvrtke, telefonski broj i ostali podaci za kontakt te njezino sjedište ne smiju se zanemariti u provjeri jer, na kraju krajeva, bilo tko može pokrenuti web-stranicu. Rubrika ‘politika zaštite privatnosti’, koju ima svaka ugledna online kompanija, također bi trebala odgovoriti na većinu pitanja (koliko god bila zamorna sitna slova). Ondje se može doznati prosliđuje li trgovac naše podatke trećoj strani i rabe li se oni u marketinške svrhe. Stručnjaci upozoravaju na to da su ta pravila itekako podložna promjenama – pogotovo bankrotira li kompanija ili se proda pa novi vlasnik određuje i nova pravila. Drugim riječima, kupac nema preveliku kontrolu nad time što se događa s njegovim podacima nakon što ih unese pa sâm mora odlučiti koliko su upiti opravdani. Preporučuje se da se nikad ne otkriva sve – trgovci mogu i bez vašeg datuma rođenja ili OIB-a.

Tvrtke za online kupnju i ostale web-stranice s pomoću ‘cookieja’ prate naše navike na internetu i koriste se njima da bi nas ‘bolje upoznale’ te idući put brže ponuđile ono što nam se sviđa. Zabrinjava, međutim, što i bez našeg sudjelovanja ili pristanka nalaze naš profil i otkrivaju pravi identitet. ‘Cookieji’ se mogu i blokirati, no tako se katkad onemogući online kupnja. Možda je najveća dvojba koja nas muči pri internetskoj kupnji kojom se karticom koristiti. Već na prvi pogled kreditna kartica nije dobar izbor jer je iznos koji se može zloupotrijebiti često višestruko veći od onoga na drugim karticama, no kartične kuće sve više bogate ponudu dodatnim sigurnosnim mjerama prilagođenima svakom korisniku.

Sigurnost pružaju virtualne kreditne kartice, tj. zamjenski broj koji se rabi u nekom razdoblju za dogovoreni iznos, pa se ne mora dati pravi broj kreditne kartice. No tu mogućnost ne nude sve kartične kuće. I dok je većina upoznata s nužnošću odabira što sigurnije zaporke, koja nikako ne smije sadržavati datum rođenja ili slične predvidljive kombinacije (ni biti kraća od šest znakova), često se zaboravi da se internetska kupnja ne preporučuje s kompjutora na javnim mjestima ili laptopa koji se koriste često nagledanim wi-fijem. Također, ozbiljne kompanije nikad naše podatke neće zatražiti e-poštom. Najčešće se identitet krade upravo tako: dobijemo neželjenu poštu u kojoj se traže podaci o bankovnim računima, kreditnim karticama, datumu rođenja i sličnome. Kakav god bio sadržaj takve elektroničke poruke, ako je pošiljatelj nepoznat, najbolje ju je – ignorirati.

Nakon zaprimanja narudžbe iz kompanije obično stigne potvrda o ukupnom trošku, uključujući i trošak dostave, informacije o proizvodu te broj potvrde. Tu potvrdu najbolje je ispisati i sačuvati, kao i stranicu s podacima o kompaniji i njezinoj politici o povratu robe, jer može poslužiti kao jamstvo ako se nešto zakomplicira.