Koliko god premijer Milanović zavaravao sebe i druge, alternative štednji u javnom sektoru jednostavno nema jer su mogućnosti daljeg zaduživanja sve ograničene, a samim time i cijena refinanciranja duga javnog sektora sve veća. Osim toga u uvjetima kada je cijela Europa posvećena štednji te dugoročno smanjenju razina javnog duga teško možemo očekivati da Hrvatska može ići drugim putem. Štoviše, upozorava Šantić, ako ne budemo imali dovoljno odlučnosti i znanja srediti stanje u javnim financijama, evidentno je da ćemo izgubiti i dio suvereniteta nad fiskalnom politikom. Problem linearnog smanjenja plaća je i u tome, kaže Predrag Bejaković s Instituta za javne financije, što će se na taj način teško povećati motiviranost i posvećenost radu mnogih mladih u javnoj upravi, koji su ionako iznimno loše plaćeni i imaju slabije mogućnosti profesionalnog napredovanja (ne napreduje se na temelju rezultata već duljine staža i sl.), pa se stvaraju uvjeti za negativnu selekciju u javnoj upravi.
Pozornost prije svega treba usmjeriti na povećanje učinkovitosti, a ne toliko na smanjivanje plaća, ali ako je to neizbježno i jedino moguće, onda ne vidim drugog načina. Ne znam gdje su to bili tako veliki rezovi ako se to kroz proračun slabo vidi. Isto tako ne vidim od čega se to odustaje. Ako se misli na plaće, one su, istina, realno pale u 2012. za 2,6 posto, ali je ionako niska zaposlenost u pravnim osobama pala 2,1 posto – kaže Bejaković.
Inače, više od pola članica OECD-a usvojilo je smanjivanja i/ili zamrzavanja plaća. Tako su plaće zamrznute u Velikoj Britaniji i SAD-u, odnosno smanjene za 5-10 posto u Portugalu i Španjolskoj. Približno četvrtina članica provela je smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru, na primjer za oko 10-12 posto u Češkoj, Irskoj i Poljskoj, a do 2014. u Njemačkoj će biti ukinuto oko 10 tisuća radnih mjesta.
