Home / Tvrtke i tržišta / Možda iduće otvorim još jedan

Možda iduće otvorim još jedan

Nastavak s prethodne stranice rujna ove godine. Iznimno je važno da što prije krenem van. Možda iduće otvorim još jedan, u to još nisam sigurna. Velika je odgovornost biti poslovici, osjećam se obvezna svojim ljudima osigurati plaće i posao i idućih godina. To mi je i osnovni motiv izlaska na europsko tržište. Ne osjećam se dovoljno sigurno samo na domaćem tržištu. Srećom, tu odgovornost doživljavam motivirajućom, jer da nije tako, lako bih našla posao u nekoj svjetskoj modnoj industriji i otišla živjeti vani. Izlazak na europsko tržište, kao i sve što radim, pomno sam planirala. U biznisu ne improviziram.

  • Čak i kada sam bila djevojka s čvrstom vizijom svoje budućnosti, nikad nisam željela biti ‘one man show’. Rano sam otkrila da imam energiju kojom mogu ljudima povući za sobom, da podijelim posao i da znam poslovno razmišljati. U stanju sam sagledati širu sliku, u kojoj i moja okolina može profitirati od mene kao i ja od nje. Zato se okružujem kvalitetnim ljudima, kojima možeš reći: ‘Evo tebi taj dio posla, bolje to znaš ili radiš.’

  • Baš sam neki dan razmišljala o sjajnoj novoj suradnji s Kevinom Murphyjem, koji sponzorira moju samostalnu reviju. Zašto to meni uspijeva, a mnogima ne? Zašto bi jedan tako veliki frizerski brend sponzorirao nekog dizajnera, a ne slavnu glumicu ili pjevačicu? Razlog je možda u tome što sam osoba koja traži ambasadore i sama sam ambasador svog brenda. A vjerojatno i socijalna inteligencija pritom igra neku ulogu.

  • Kad sam krenula u posao, nisam od prve bila za to, ali stručnjaci su mi rekli: ‘Alex, što ćeš ako se nositeljici tvog brenda dogodi neki skandal? Gdje si onda?’ I to je istina, ipak se najviše možeš osloniti na sebe. No cijela je priča počela spontano, pa je onda stvar postala i malo osmišljenija, a ja sam u međuvremenu, u hodu, shvatila da se i s time mogu nositi.

  • Većinom je riječ o slušanju instinkta, ali naravno da sam godinama slušala i educirala se o marketingu. No što se odnosa s medijima tiče, vjerujem da mi povjerenjem vraćaju povjerenje i poštovanje. Kada si pošten i fer, rijetko će te druga strana zeznuti. Biti pošten i glup nije isto, iako to mnogi poistovjećuju. Nikad mi se nije dogodilo da netko za mene nešto napravi, a da ja ne nazovem i ne zahvalim. Pa to nije neka filozofija i ne trebaju ti strategije za to, riječ je osnovama dobrog ponašanja.

  • Na prvom mi je mjestu poštenje. Kada to usvojiš kao princip djelovanja, možeš biti fer i pošten prema sebi i svojim ciljevima, pa i prema drugima. Iz poštenja deriviram i svoj odnos prema sebi i drugima, zbog tog principa uspijevam se maksimalno disciplinirati i poštovati sve preuzete obveze i obećanja. Zato loše podnosim one koji kasne i ne poštuju dogovore jer tako ne poštuju ljude oko sebe. Privatno sam blaga osoba, a među prijateljima kotiram kao šaljivica.

  • Postoji jedna razlika između mene i većine drugih žena. Ja sam izrazito, prema nekim i pretjerano samozatajna. Jako malo pričam o sebi i takva sam od malih nogu. Jedva se otvorim čak i prema najbližem krugu prijatelja. Ako imam problem, neću se požaliti prijateljici koja će to onda podijeliti sa svojim prijateljicama…, već ću pokušati riješiti problem s osobom s kojom imam problem. Tako funkcioniram.

  • Nisam znala da jesam, ali moja suradnica i prijateljica Maja otvorila mi je oči. Prepričavala mi je svoj razgovor s prijateljicama koje su je pitale kako je raditi za mene. Rekla im je da sam perfekcionistica, što me zaprepastilo. Zar sam takva? Pa ništa oko mene nije savršeno? A na to mi je odgovorila: ‘Upravo te ta pitanja definiraju kao perfekcionista. Ništa oko tebe, gledano iz tvojih cipela, nije savršeno.’ Tada sam prvi put shvatila da je to vjerojatno točno i da me drugi tako doživljavaju. Otad sam postala blaža kao osoba, ali ne prema sebi.