Dok Europa reže i štedi, Amerika troši i bar se privremeno oporavlja

Rast zaposlenosti, osobito u graditeljstvu, oporavak burzi, povećanje potrošnje… Sve upućuje na to, tvrde neki analitičari, da je SAD na putu trajnijeg, stabilnog oporavka. Drugi pak upozoravaju na opasnost od proračunskih rezova od 85 milijardi dolara, i dalje golem deficit te napuhivanje novog balona.

Europa je, čini se, sve osamljenija u sumornim ekonomskim statistikama nakon što su proteklih tjedana brojke u Americi ostavile pozitivan dojam kakvog nije bilo godinama. Dva su osnovna pokazatelja razlog obnovljenog optimizma: rekordno visok burzovni pokazatelj i velik pad nezaposlenosti. Sve čvršćem uvjerenju u povratak stabilna oporavka u prilog idu mnogi podaci koji kažu da su se dosadašnje ekonomske mjere u Americi isplatile, prije svega poticanje potrošnje i ‘štancanje’ svježeg novca u vrijednom FED-u, američkom ekvivalentu središnjoj banci.

U veljači je tako zabilježeno otvaranje 236 tisuća radnih mjesta, mnogo više od očekivanoga (Bloombergovih 90 ekonomista baratalo je sa 165 tisuća), od kojih je mnogo došlo iz sektora graditeljstva koji je stvorio najviše radnih mjesta od ožujka 2007., kad je nekretninski bum bio na vrhuncu. Porasli su cijene, prodaja, pa i gradnja novih nekretnina, zbog čega je na kraju broj zapošlenih u graditeljstvu ugodno iznenadio. Čak ni loše vrijeme, koje obično loše utječe na gradnju, nije zaustavilo te pomake nabolje. Ukupna je stopa nezaposlenosti pak pala sa 7,9 na 7,7 posto, najniže od prosinca 2008., i dala naslutiti kako je riječ o trajnijem trendu i dubljem oporavku najvećega svjetskoga gospodarstva, posebice imajući na umu prosjek od 191 tisuće novih radnih mjesta u protekla tri mjeseca i skok od 0,5 posto u radnim satima, često pret hodniku novog zapošljavanja (šefovi traže od radnika više radnih sati, nakon čega se obično otvaraju nova radna mjesta).

Prisiljena nešto reći, republikanska je oporba kroz usta predsjednika Donjeg doma Johna Boehnera promrmljala kako je ‘svaka vijest o smanjenju nezaposlenosti dobra, ali da je nezaposlenost još znatno viša od one koju je Bijela kuća predvi djela pri davanju fiskalnog poticaja’. Sve je stvar gledišta, stopa je i znatno niža od one u mnogim razvijenim zemljama, no bilo bi ionako nerealno očekivati da oporba pozdravi uspjeh vladajućih, pogotovo kad su stajališta o ekonomiji dvaju političkih tabora nikada dalja. Predsjednik Vijeća ekonomskih savjetnika Alan Krueger pak oče kivano se pohvalio podacima ustvrdivši kako posla još ima, ali da su te brojke pokazale kako oporavak započet sredinom 2009. dobiva zamah.

Koliko god zvučalo bizarno, ali i vijest o 2,4 puta većem dugu američkih kućanstava u posljednjem kvartalu prošle godine, najvećem u proteklim pet godina, još je jedan razlog za trljanje ruku. Naime, sugerira prestanak faze razduživanja i ide ruku pod ruku s većim raspoloživim dohotkom kućanstava, koji je dosegnuo najvišu razinu od početka krize. Neto bogatstvo kućanstava, mjereno kao razlika između ukupne vrijednosti i dugova, skočilo je za 1,8 posto, uvelike kao posljedica rasta vrijednosti njihove nekretnine. Struktura duga jednako obećava, pala su zaduženja po hipotekama, a zaduženje prema potrošačkim kreditima raslo je prema godišnjoj stopi od 6,5 posto. Apsolutni rekord Dow Jonesa, industrijskog indeksa Njuske burze, 30 najvećih kompanija prošlog utorka, svojevrsni je šlag na torti premda je od svih pokazatelja onaj burzovni najmanje pouzdan i iznimno volotilan. Ipak, u kombinaciji s mnogim čvršćim pokazateljima i rekord od 14.286,37 može se tumačiti kao još jedan znak općeg izlaska Amerike iz višegodišnje teške recesije.

Jasno, skeptika ima mnogo i njihovi argumenti nisu nipošto zanemarivi. Primjerice, osim što je riječ o samo 30 velikih kompanija, navedeni pokazatelji o nisu prilagođeni inflaciji i dividendama. Investitori su zato skloniji indeksu S&P 500, koji se ovog ponedjeljka približio svom rekordu pojačavši tako uvjerenje optimista. Premda, dakle, burza nije uvjerljiv pokazatelj, širi kontekst daje za pravo onima koji trend smatraju održivim. Oblak iz kojeg bi, ipak, moglo početi ozbiljno kisiti mnogo je automatskih proračunskih rezova ‘teških’ 85 milijardi dolara, takozvana sekvestracija, koja bi mogla veoma našteti postignutom napretku. Republikanci i demokrati još nisu ni blizu dogovoru o rezovima koji bez diskriminacije pogadaju sve, od trošenja na vojsku do socijale i zdravstva, pa je zabrinutost razumljiva. Osim prema Bijeloj kući i Kongresu oći su uprte prema FED-u čije mjesečne kupnje trezorskih zapisa i vrijednosnih papira osiguranih hipotečkama vrijedne 85 milijardi dolara mnogi smatraju ključnim za postizanje tih rezultata. Veliko je pitanje hoće li nastaviti taj program ili ga polako gasiti. Potonja varijanta malo je vjerojatna jer bi, prema mišljenju većine analitičara, poplašila netom okuražena tržišta, pa se očekuje nastavak dokazanog modela. Po svemu sudeći, FED će nastaviti kupovati cijele godine, a vjerojatno i sljedeće.

Sve zbrojeno, čini se da se ekonomija vraća u Ameriku koja se odlučila za sasvim suprotan pristup od europskoga. Istina je i da ona za razliku od Europe ima ključne prednosti, od kojih je dolar kao svjetska valuta najvažnija zato što omogućuje ekspanzivnu monetarnu i fiskalnu politiku unatoč visokom deficitu i golemu dugu. To, ipak, nije cijela priča, samo širok raspon ekonomske politike može dati uvjerljiv rezultat kakav sugeriraju podaci. U tome je Amerika, čini se, odabrala mnogo učinkovitiji model poticanja potrošnje i povećanja proračunskih izdvajanja u kombinaciji s labavom monetarnom politikom. U Europi pak jedino Njemačka profitira od drakonskih rezova i općeg stezanja remena, ostale velike ekonomije muče se, a one južne bačene su na koljena. Europska unija skrojena je trenutačno isključivo po mjeri Njemačke, koja ne pokazuje znakove popuštanja svog uvjerenja u rezanje i fiskalnu konsolidaciju kao gotovo jedinih odgovora na krizu unatoč sve lošijim rezultatima, posebice u najteže pogođenim ekonomijama poput grčke, talijanske i španjolske. Tek će eventualno postanje njemačkog stroja, čini se, donijeti promjenu razmišljanja. Ako ne bude prekasno za ostale.

Deseci malih i srednjih obrta propadaju diljem Europe iz dana u dan. Glavni je razlog tome nemogućnost je naplate proizvoda i usluga. Posljedica toga izgubljena su radna mjesta i neiskorištene poslovne prilike, odnosno cjelokupna ekonomska stagnacija. Kako bi doskočila tom problemu, Europska unija prihvatila je direktivu 2011/7/EU kojom je državama propisano plaćanje svih usluga i proizvoda u 30 dana ili 60 dana u izvanrednim okolnostima. Rok za privatni sektor jest 60 dana, premda može biti i dulji u slučaju obostranog dogovora i uz ogradu da dogovor ne smije biti očito nepoštovanje prema kreditoru. Direktivu su sve zemlje članice morale uvesti u svoje nacionalno zakonodavstvo do 16. ožujka.

Malim i srednjim poduzetnicima iznimno je teško braniti svoje pravo na isplatu u roku. Kašnjenje u plaćanju znači gubitak novca i vremena za MSP-ove, a nesuglasice mogu nanijeti štetu odnosima s klijentima. Ta štetna kultura mora prestati, vrijeme je da zemlje članice primijene Direktivu o kašnjenju u plaćanju u svoje nacionalno zakonodavstvo, čime će malom i srednjem poduzetništvu dati ključnu potporu u ovim teškim vremenima i pomoći im ispuniti svoju ulogu u otvaranju europskih radnih mjesta – rekao je povjerenik za industriju i poduzetništvo Antonio Tajani.

Pravila su jednostavna i lako razumljiva: država mora platiti proizvode i usluge u 30 dana ili izvanredno u 60 dana. Ugovorna slobođa u komercijalnim transakcijama znači da poduzeća svoje fakture mora platiti unutar 60 dana, osim ako se izričito ne dogovore drugačije i ako to nije evidentno nepošteno prema kreditoru. Poduzeća imaju pravo na zatezne kamate zbog kašnjenja i automatski dobivaju minimalni fiksni iznos od 40 eura kao naknadu za troškove kašnjenja, a mogu i zatražiti naknadu svih razumnih troškova kašnjenja.

Zaokružene zatezne kamate najmanje su osam posto iznad referentne stope Europske središnje banke i države ne smiju određivati kamate niže od te. Također će biti omogućeno poduzećima da mogu mnogo lakše tražiti sudsku zaštitu od izrazito nepoštjenih uvjeta i prakse pred nacionalnim sudovima.

Države članice moraju objaviti zatezne kamate za kašnjenje u plaćanju tako da su sve upletene strane informirane o tome te mogu produbiti tu regulativu zakonima i propisima koji idu i više u korist kreditorima. Nove su mjere opcionalne za poduzeća u smislu da im omogućuju djelovanje, ali ih ne obvezuju na njega. U nekim situacijama poduzeće će možda produljiti rok plaćanja da bi održalo dobre odnose s nekim klijentima. Mjere su obvezne za države, koje bi trebale pružiti primjer poštovanjem ugovornih obveza.

Direktiva o kašnjenju u plaćanju donesena je radi borbe protiv probijanja rokova plaćanja u komercijalnim transakcijama, a njen izvršni pravni akt, Zakon o malom poduzetništvu, odražava želju Europske komisije da prepozna ključnu ulogu malog i srednjeg poduzetništva u europskoj ekonomiji.