Home / Tvrtke i tržišta / Na pragu EU

Na pragu EU

Sudionici konferencije složili su se da međunarodnu konkurentnost hrvatske prehrambene industrije treba jačati snagom brenda. Ako nikako drukčije, onda pod okriljem brenda ‘made in Croatia’. Iako jedan o rijetkih sektora u Hrvatskoj koji su prošle godine povećali izvoz i u kojima se mogu naći koliko-toliko zdrave kompanije, prehrambenu industriju ulaskom u EU čekaju veliki izazovi. Na konferenciji ‘Na pragu EU: prehrambena industrija’, koja se prošlog tjedna održala u organizaciji Lidera i Ministarstva poljoprivrede u Opatiji, čelni ljudi industrije iznijeli su konkretne prognoze za sektor koji je prošle godine izveo više od milijardu eura hrane i pića, što je 10 posto više nego 2011., a 45 posto toga izvoza bilo je prema zemljama Cefe.

Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina i zamjenik ministra turizma Oleg Valjalo s poduzetnicima su razgovarali o konkretnim mjerama Vlade o povećanju konkurentnosti industrije. Postavilo se pitanje što će biti s našim proizvođačima koji se oslanjaju na tržište Cefe kada uđemo u EU, na što je Zvjezdana Blažić, savjetnica ministra poljoprivrede, rekla da je malo toga u rukama Vlade, da će o koncesijama pregovarati Europska komisija.

  • U BiH i Srbiji imamo male mogućnosti za ustupke, oni su se zatvorili i zaštitili. Koliko će EK imati ‘čvrstu ruku’ u pregovorima, toliko ćemo mi imati koncesija. Ako EK preuzme koncesije koje je imala Hrvatska, najpoznatiji hrvatski proizvođači imat će i najbolju poziciju – izjavila je Blažić.

Konzultant Damir Novotny održao je zanimljivo predavanje o trendovima i prilikama za hrvatsku prehrambenu industriju. Svatko zna proizvoditi, kaže Novotny, nema tehnologije u prehrambenom sektoru koju ne možete kupiti, ali razlika se stvara u razvoju proizvoda i strateškom marketingu. Nekada je plasman novog proizvoda trajao dvije godine, a taj se ciklus danas smanjio na šest mjeseci. Tko ne razvije proizvod u pola godine, nema što tražiti na tržištu. Mora ponuditi nešto novo – zaključio je Novotny.

Predstavio je i glavne trendove u maloprodaji hrane – rast učešća diskonterskih lanaca koji vrše pritisk na cijene, potrošači sve više traže ‘convenience proizvode’, jača trend ‘ready to eat’ i proizvoda ‘ready to cook’, hrana se sve više konzumira izvan kuće, a maloprodajni lanci upravljaju strukturnim promjenama.

Konzultant Boris Teški najavio je da će 2013. biti prekretnica za prehrambenu industriju, da će je obilježiti akvizicije, naročito u mlječnoj i konditorskoj industriji. Dodao je da, sudeći prema javno najavljenim transakcijama, za hrvatske kompanije na stolu leži milijardu i pol do dvije milijarde eura.

Drugi dio konferencije odnosio se na izazove i prilike prehrambene industrije u turističkom sektoru. Tihomir Salopek iz tvrtke Stanić iznio je nove trendove u distribuciji kanala HoReCa te naglasio da treba jačati kapilarnu distribuciju, nacionalnu distribuciju, širinu asortimana, ciljanu skupinu kupaca te izdvojiti logistiku iz osnovne djelatnosti.

Da će hotelijerima niska cijena i kvalitetna distribucija i dalje biti presudni potvrdio je Kristian Šustar, predsjednik Udruge poslodavaca u hotelijerstvu. Anketa koju je Udruga radila s Ministarstvom turizma pokazala je da se u turizmu plasira manje od 30 posto uvoznih proizvoda. No u pojedinim kategorijama situacija je zabrinjavajuća, pa je tako 45 posto ribe koju plasiramo gostima iz uvoza.

Da hrvatski proizvod nije cjenovno konkurentan složili su se i menadžeri Dinko Klepo iz Kraša i Goran Grbac iz Gavrilovića, ističući da im zbog visine parafiskalnih nameta i raznih davanja ne preostaje dovoljno sredstava za kvalitetan marketing kojim…

Nakon svih predavanja, tri okrugla stola te rasprave sudionika konferencije, iz skupa se može izvući više zaključaka: većina prehrambenih kompanija jedva održava minimalnu profitabilnost; za tržište EU nemamo dovoljno konkurentnih proizvoda i marketinških alata; postoji potreba spajanja i akvizicija te jačanja kompanija koje bi se oduprle međunarodnim multinacionalnim kompanijama; razilaženje je u stajalištima možemo li se brendovima i marketinškim naporima boriti za svoju poziciju ili ćemo morati europskom tržištu ponuditi kvalitetne trgovačke marke; Vlada i institucije mogu pomoći pri brendiranju određenih vrsta proizvoda ili Hrvatske kao zemlje kvalitetne hrane; u izvozu ne postoji suradnja gospodarske diplomacije i gospodarskih subjekata.