Home / Financije / EU nije socijalna kasica-prasica

EU nije socijalna kasica-prasica

Temperatura raste. Zapreke se pomalo ruše i tako dugo čekan datum sve je bliže. Posljednje izvješće Europske komisije, već se zna, bit će vrlo pozitivno, Slovenija je u procesu ratifikacije i, kako sada stvari stojte, Hrvatska će napokon postati 28. članica Europske unije 1. srpnja 2013. Taj datum Hrvatska i njezini građani očekuju s ponešto podijeljenim osjećajima: s jedne strane ponos i sreća što smo napokon uspjeli pridružiti se tomu slobodnom i razvijenom svijetu, s druge strane strah i strepnja od onoga što nas čeka u Europi, koja posrće pod teretom krize koja ne jenjava. Jer, naravno, takve smo mi sreće – u Uniju ulazimo u za nju vjerojatno najgorem trenutku otkako je uspostavljena. U vrijeme štednje i rezanja, latentnog sukoba između ‘bogatog Sjevera i siromašnog Juga’ (a mi smo Jug!), golemog izdvajanja europskog novca da se saniraju posrnule članice. Hoće li za nas nešto ostati?

Hoće, i to ne malo, bar kao što su nam obećali. Samo za prvu ruku čeka nas 600-tinjak milijuna eura, a u idućem financijskom razdoblju, dakle do 2020., Hrvatskoj će biti na raspolaganju 11,7 milijardi eura iz fondova EU. Zvuči fantastično, nešto što zauvijek rješava sve naše probleme. No, sad već mnogi znaju, jer je na raspolaganju bila i lova iz pretpristupnih fondova, da ti milijuni i milijarde nisu na raspolaganju tek tako – dodijeli uzmi! Zapravo, uzeti ih pravo je umijeće. Iskustvo prije priljbenih članica iz kruga tranzicijskih zemalja pokazuje da nitko nije uspio uzeti sve, daleko od toga, a među najuspješnijima je bila i jest Poljska. Zato je pitanje svih pitanja za Hrvatsku: kako doći do novca iz fondova EU, kako ispuniti sve uvjete, kako se probiti kroz šumu europskih propisa i osvojiti taj ‘jackpot’? Naime, kako danas stojimo, a svi su gospodarski pokazatelji loši, naša je jedina prilika u povlačenju tih obećanih nam milijardi eura.

O tome se počelo intenzivno govoriti, na sve se strane održavaju seminari i predavanja o projektima za fondove EU. Na tržište konzultanata za projekte EU uključili su se svi veliki i veći, ali sve je više i manjih tvrtki koje nude takve usluge. Sve je to lijepo i vjerojatno će mnogima koristiti, ali valja imati osnovno na umu – sredstva iz EU ne dobivaju se za tzv. socijalu, nisu namijenjena onima koji će tako spasiti svoje poslovanje, nego prije svega onima koji su uspješni i imaju još dobrih projekata s kojima će uspjeti na tržištu pa onda opet ulagati u razvoj i rast.

I da, ostaje još pitanje golema tržišta od 500-tinjak milijuna ljudi, na kojem će sada moći konkurirati naše tvrtke pod jednakim uvjetima. Ondje su problemi već mnogo veći, a i strah je veći. Nismo konkurentni ni sad, a kako li će tek biti kad se ‘oni drugi’ bez carinskih zapreka stušte na naše tržište?