Izbori pa opet izbori

Unatoč šestogodišnjem članstvu u EU četvrtina bugarskog stanovništva ispod je razine siromaštva, prosječni prihodi upola su manji od europskog prosjeka (prosječna je plaća 400 eura), a famozni računi za struju nekima su bili veći od mjesečne plaće. Novi premijer morat će žonglirati između EU, stranih investitora, vlastitog naroda, raznih domaćih interesa i globalne krize.

Tri samopaljivanja sa smrtnim posljedicama zorno svjedoče koliko je sati. Naravno, u međuvremenu se raspon pri- tužbi znatno uvećao i obuhvatio klasične tranzicijske slabosti – korupciju, organizirani kriminal i privatizaciju. Borisova su, kao i tolike njegove kolege diljem Europe, pokopale mjere štednje kojima je htio preduhitriti bankrot zemlje i zadržati sposobnost zemlje da se sama zadužuje, ali je cijena udaranja bankarima bila rekordna nezaposlenost u proteklih osam godina. Popularnosti Borisova nije pomoglo ni zaleđivanje nadnica ni od goda povrata poreza na dodanu vrijednost kompanijama.

Bugarskom parlamentu tako nije ostalo drugo doli se raspustiti dan nakon imenovanja Rajkova i četiri mjeseca prije isteka trenutačnog saziva, sve da bi se napravilo mjesta za prijevremene izbore sazvane za 12. svibnja.

• Šokirani smo vapajem naroda. Mnogo je boli potreslo Bugarsku i to se ne bi smjelo potratiti, već kanalizirati u slobodne i demokratske izbore – dramatično je ustvrdila predsjednica parlamenta Cecka Cačeva.

Demokratska procedura, čini se, jedina je stvar koju balkanske zemlje na putu prema EU uspijevaju prihvatiti s lakoćom, sve ostalo neusporedivo je veća zapreka. Dobrovoljna ostavka nakon nekih pet tjedana ‘događanja naroda’ na bugarskim ulicama možda se pokaže samo taktičkim povlačenjem jer Borisovljev GERB ima jednako dobre izglede na idućim izborima kao i Socijalistička stranka Sergeja Staniševa. Obje stranke trenutačno imaju oko 22 posto potpore među biračima, pa bi se dobrovoljni odlazak Borisova mogao pokazati mudrom potezom koji je osigurao stranci dobar politički kapital.

Prema trenutačnim procjenama, nijedna od dviju najjačih stranaka nema dovoljnu većinu na izborima za samostalno kreiranje vlade, što ostavlja dvije mogućnosti – koaliciju ili nove izbore.

Organizatori prosvjeda pak nisu se u kratkom roku uspjeli pretvoriti u političku silu koja bi mogla konkurirati na izborima, čime su samo potvrdili ograničen domet modernog i vrlo popularnog oblika prosvjedovanja koje se organizira putem društvenih mreža. Njihova pobjeda stoga je savim privremena; dvije iste, stožerne stranke nesumnjivo će ubrzo ponovno preuzeti stvar u svoje ruke. S druge strane, zbunjuje izjava šefa socijalista Staniševa kako u svakom slučaju neće ponovno preuzeti premijersku funkciju, dok je bivša europska povjerenica Meglena Kuneva najavila da njezina Bugarska za građane neće koalirati ni s kim, premda će vjerojatno ući u parlament. Nakon pomnije analize situacije u Bugarskoj čovjeku postane jasnije oklijevanje stranaka da preuzmu vođenje.

Bivši zamjenik ministra vanjskih poslova, sada premijer i ministar vanjskih poslova, Rajkov se zavjetovao u malo vremena što ima da će poštovati doneseni štedni proračun i, važnije, obećanja.

U njemu dana EU, ali i da će se povećati izdvajanja za siromašne građane. Kako točno to misli pomiriti, nije jasno, posebice kad se uzme u obzir da se predsjednik Rosen Plevneliev odlučio za Rajkova kako bi umirio investitore i uvjerio ih u bugarsku predanost fiskalnoj konsolidaciji. – Proteklih su mjeseci mnogi Bugari izašli na ulice izražavajući bijes protiv institucija koje ih nisu zaštitile od vlasti raznih monopolora. Ovaj kabinet nije povezan ni s jednom strankom, naš je glavni zadatak održati poštene i demokratske izbore – rekao je Rajkov nakon svog imenovanja. Njegova izjava nakon imenovanja jednako je dvosmislena: ‘Premda ćemo pozorno slijediti proračun za ovu godinu, poduzet ćemo korake kako bismo poboljšali prihode umirovljenika i siromašnih. Nećemo dopustiti fiskalnu politiku koja će ugroziti tečaj’. Bugarska se, naime, mora strogo držati i vezanosti leva na tečaj eura, što je također ograničavajući faktor.

Jedna od vatrogasnih mjera za dodvo- ravanje gnjevnoj masi iz razreda brzih, bezbolnih i upitnih bilo je jedno- strano smanjivanje cijene struje i uklanjanje dozvole rada češkom distribu- teru CEZ-u. Ništa bolje od stranog žrtvenog janjca, čak i ako je sa stajališta pravila EU potez vrlo sumnjiv i može zategnuti odnose s Češkom, većinskom vlasnicom CEZ-a. Situacija se na prvi pogled popravlja, iako ne tempom koji bi relativno brzo osjetno popravio životne uvjete nemalog broja Bugara. Anketne pokazuju porast optimizma poslodavaca i najave novih zapošljavanja, a gospodarstvo bi ove godine trebalo ostvariti rast između jedan i 1,5 posto, samo malo više od prošlogodišnjih 0,8 posto, ali niže od 1,8 posto 2011. S druge strane, službena nezaposlenost potkraj siječnja popela se na 11,9 posto, što je visoko, no još daleko od onih najgorih brojki koje bilježe Španjolska, Grčka ili Hrvatska. Više diplomat nego političar, Rajkov je prema mišljenju analitičara idealno kompromisno rješenje zato što nema nikakvih očitih političkih i poslovnih veza, zbog čega bi trebao imati široku političku potporu. Dapače, Rajkov je bio ministar u vladama obiju najjačih bugarskih stranaka. U dva mjeseca koliko ima do izbora Rajkov na raspolaganju ima tehničku vladu sastavljenu od nezavisnih stručnjaka, među kojima je i zamjenik guvernera središnje banke Kalin Hristov u ulozi ministra financija, čovjek zadužen za održavanje tečaja prema euru još od 2009., zadatak kojemu je ostao vjeran i tijekom žestoke recesije. Mijenjat će ga čak tri žene, a kabinet je uglavnom sastavljen od ljudi iz akademskog miljea.

Duhovi komunizma i u Bugarskoj su vrlo živahni pa su lokalni mediji posvetili dosta prostora ocu privremenog premijera Rajku Nikolovu, karijernom diplomatu i članu Komunističke partije za kojeg se nagada da je imao bliske odnose s tadašnjom obavještajnom službom. Od posebnog je interesa optužba iz francuskog tiska, stara nekoliko godina, da je regrutirao francuske političare u službu Sovjetskog Saveza, među njima Charlesa Hernua, koji je 80-ih postao ministar obrane. Prema poznatom scenariju, iz toga proizlazi sumnja i u sina čije reformističko desno uvjerenje neke nije uvjerilo u njegovu političku čistoću. Tu i tamo netko ga ipak eskulpira tolerantnom tvrdnjom da ne možeš birati roditelje, makar bili komunistički demoni. Tko god preuzeo upravljanje Bugarskom, morat će izvesti čudo kako bi smirio strasti ulice i zadovoljio čak i osnovne želje građana. Rast koji se vrti oko jedan posto, ako i bude toliko, potpuno je neadekvatan za veću promjenu kakva Bugarskoj treba, pogotovo imajući u vidu bugarsku ovisnost o eurozoni, u kojoj situacija jednako ne obećava. Unatoč već šest godina članstva u Europskoj uniji četvrtina stanovništva je ispod razine siromaštva, prosječni prihodi upola su manji od europskog prosjeka (prosječna plaća je 400 eura), a famozni računi za struju nekima su viši od mjesečne plaće, podatak koji dosta govori o nesrazmjenu prihoda i cijena. Novi premijer morat će žonglirati između Europske unije, stranih investitora, vlastitog naroda, raznih domaćih interesa i monopolora te globalne krize (koja se sve više smanjuje jednostavno na europsku krizu). Politički problemi, korupcija, kriminal, nepotizam i vladavina nesposobnih kategorija su za sebe, pa odluka Staniševa da više ne bude premijer djeluje nasvim razumno.