Parlament je odbio blago rečeno neuobičajen prijedlog o rezanju štednje građana u ciparskim bankama kojim je Unija uvjetovala Cipru kredit od deset milijardi eura. Tako se spasio dogovor o olakšavanju uvjeta otplate ruskoga kredita od 2,5 milijardi eura, ali i riskiralo dobivanje kredita od EU.
Vjerojatno jedan od najduljih dogovora spašavanja (eng. bailout) neke zemlje u povijesti bliži se kraju, iako ne bez turbulencija. Izvlačenje Cipra, točnije grčkog dijela koji je u Europskoj uniji, započeto je službeno još u lipnju prošle godine, no zbog neslaganja s prijašnjom komunističkom vladom, više zainteresiranom za dogovor s Rusijom, do danas nije realizirano, i to, čini se, ne bez dobrog razloga. Mediteranski otočić skinut je s europskog leda nakon što je na vlast došao predsjednik desnog centra Nikos Anastasiades koji je dobivanje pomoći legendarno ‘trojke’ (Europska unija, Međunarodni monetarni fond, Europska središnja banka) naveo kao jedan od ključnih ciljeva.
Nije trajanje jedina specifičnost ciparskog slučaja, mnogo je zanimljivija originalna ideja ‘šefice’ Europe Njemačke da za razliku od dosadašnjih izvlačenja posrtnih ekonomija (Irsko, Grčka, Portugal) u ovome sudjeluju i sami Ciprani svojim bankovnim depozitima, novost prikladno nazvana ‘bail-in’. Uzrok tomu blago rečeno nesvakidašnjem pristupu jest potrebno smanjenje iznosa kredita sa 17 milijardi eura na deset, koliko međunarodni kreditori smatraju održivim u ciparskom slučaju. Taj koncept ‘pomoći ćemo vam da si pomognete’ izazvao je pravu buru na Cipru i izvan njega. Najglasniji su bili Rusi, koji bi bili iznimno pogođeni takvim razvojem događaja zbog razvijenih poslovnih interesa na tom otoku (trećina je depozita ruska). Ruski predsjednik Vladimir Putin nazvao je dogovor ‘nepoštenim, neprofesionalnim i opasnim’. Ministar financija Michael Sarris najavio je odmah put u Moskvu, a njegov se šef prihvatio telefona i počeo sâm smirivati ruske prijatelje.