PRENAMJENA ZEMLJISTA Cetiri milijarde eura završile u privatnim dzepovima

U tjedan dana zaboravljena je Ostojićeva zemljišna afera. Nitko ne zna ni koliko je poljoprivrednog zemljišta prenamijenjeno u građevinsko. Procjenjujemo da je Hrvatska u dvadeset godina na tom biznisu izgubila bar dvije milijarde eura, a dvostruko više ‘jamilo’ se privilegiranim informacijama.

Slabo pamćenje ide na ruku mešetarima jer je problem mnogo dublji. Država uopće ne kontrolira i nema pojma što se događa na tom polju. To, ma koliko god nijekala vladajuća elita, nije nimalo slučajno, jer da, primjerice, premijer Milanović zatraži da mu se dostavi podatak o tome koliko je poljoprivrednog zemljišta pretvoreno u građevinsko u posljednjih dvadesetak godina, morao bi se načekati. U Hrvatskoj, naime, nijedna institucija nema taj podatak. Obratili smo se na razne adrese, od županijskih uprava, državnih ureda po županijama do ministarstva i agencija. Njihovi zaposlenici doista su se potrudili dostaviti što preciznije podatke (ako izuzmemo ministarstva poljoprivrede i graditeljstva).

Problem je u tome što im općine često ne dostavljaju podatke. Primjerice, imaju evidentirano da je u posljednje tri godine samo desetak hektara prenamijenjeno, ali proučavajući građevinske dozvole (i to ne u svim općinama županije), vidi se da je, vrlo vjerojatno, samo za dio županije prenamijenja deseterostruko veća. Otkako potpisnik ovih redaka radi u Lideru, nikad nije bilo toliko poziva iz raznih ureda kako bi nam objasnili da ne mogu odgovoriti na naša pitanja. Dakle, jasno je da u Hrvatskoj nema sustava koji bi, da ga ima, jasno pokazao kakav je ovdje kriminal na djelu.

Usprkos takvim teškoćama Liderovu istražiteljsku tim pokušao je doći do brojke koja bi pokazala koliko je država oštećena od proglašenja samostalnosti. Na temelju dobivenih odgovora izradili smo vremensku i prostornu projekciju. Vremenska projekcija povezana je s podatkom o tome da danas u Hrvatskoj ima 2,7 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, od kojih je 890 tisuća hektara u državnom vlasništvu. Od 2008., kad je zakon omogućavao prodaju državnoga poljoprivrednog zemljišta, do kraja 2012. prodane su gotovo 63 tisuće poljoprivrednih hektara. Pretpostavimo da je 40 posto prenamijenjeno u građevinsko, što znači ukupno 25 tisuća hektara od 2008. do 2012. U 21 godinu od hrvatske samostalnosti to bi bilo 100 tisuća hektara, pa ako je prosječna cijena za sve to vrijeme bila tisuću eura, ukupna bi vrijednost poljoprivrednog zemljišta određenog za prenamjenu bila 100 milijuna eura. Ovdje nećemo uzeti u obzir 25 puta veću razadu, nego ćemo pretpostaviti da je isto to zemljište kad se prenamijenilo u građevinsko vrijedilo ‘samo’ dvadeset puta više, što nam govori da je dvadesetogodišnja vrijednost tržišta prenamijenjenog zemljišta dvije milijarde eura, od kojih je bar 1,9 milijardi eura čist profit. Pritom smo uzeli u obzir samo državno poljoprivredno zemljište i najniže kriterije.

Državno poljoprivredno zemljište samo je trećina od ukupnoga, a s obzirom na to da pri prodaji privatnog zemljišta nema uobičajenih postupaka, možemo pretpostaviti da je takvog zemljišta prodano bar koliko i državnoga. Prema jednakim kriterijima kao za državno zemljište, možemo zaključiti da je još najmanje 1,9 milijardi eura čistog profita ostvareno u tih dvadesetak godina, dakle 3,8 milijardi eura zaradili su mešetari, od kojih je većina raspolagala privilegiranim informacijama da se poljoprivredno zemljište planira prenamijeniti u građevinsko. No dok su privatni vlasnici, uvjetno rečeno, sami krivi što nisu imali te informacije te snose odgovornost što nisu više novca strpali u džep, ostaje gorak podatak da je država tako mogla upr Hoditi najmanje 1,9 milijardi eura ili 14 milijardi kuna. Realno je očekivati da ta brojka bude i veća, a podsjetimo, ove je godine predviđen proračunski deficit od 10,9 milijardi kuna. S pomoću tih podataka izradili smo vremensku projekciju, odnosno izračunali koliko je zemljišta prenamijenjeno od proglasašenja neovisnosti do kraja 2012.

Na temelju nekoliko županija pokušali smo napraviti i prostornu projekciju za cijelu Hrvatsku. U dvadeset godina, prema podacima Ureda državne uprave, najmanje je zemljišta prenamijenjeno u Ličko-senjskoj županiji, u prosjeku 13 hektara na godinu, u Koprivničko-križevačkoj mnogo više, 60-ak hektara, a u Varaždinskoj županiji 30-ak. Brojka iz Ličko-senjske županije vrlo je mala, vjerojatno i zbog slabe naseljenosti te gospodarske neaktivnosti, pa ćemo je odbaciti.

Vjerujemo da kao prosjek za svaku županiju možemo uzeti bar 40 hektara, a s obzirom na to da je, spomenusmo već, prema procjenama iz raznih ureda prenamijenjenih hektara bar deset puta više nego što je službenih podataka, to znači da je u svakoj hrvatskoj županiji prenamijenjeno 400 hektara, odnosno u dvadeset županija ukupno je prenamijenjeno 8000 hektara na godinu. U tih dvadeset godina ukupno je, dakle, prenamijenjeno, oko 160 tisuća hektara. Napisali smo da je cijena jednog hektara tisuću eura, dakle u dvadeset je godina za poljoprivredno zemljište, prema tom izračunu, isplaćeno 160 milijuna eura. No prenamjenom u građevinsko zemljište vrijednost mu se povećala bar dvadeset puta, pa je ukupna vrijednost tog zemljišta bila 3,2 milijarde eura. Oduzmemo li 160 milijuna eura uloženih u kupnju poljoprivrednog zemljišta, ostaje čista zarada od tri milijarde eura.

Drugi izračun razlikuje se za čak 900 milijuna eura u odnosu na prvi, a i neprecizniji je jer je zbog nedovoljno podataka iz županija prostornu projekciju za cijelu Hrvatsku teže napraviti od vremenske, od danas pa unatrag dvadeset godina, kao u prvom izračunu. Osim toga u drugom je izračunu teže utvrditi koliko je na tome izgubila država jer nema podataka o tome koliko je prenamijenjenoga državnog zemljišta, a koliko privatnoga. No napominjemo još jedanput da su to grube računice dobivene na temelju podataka koje smo uspjeli dobiti i zdrava razuma. Ipak, nema nikakve sumnje da je riječ o velikom biznisu i da se bojimo da su te brojke zapravo još veće, zbog čega smo željeli upozoriti na to kako takav jedan biznis u kojem su moguće razne malverzacije nitko u državi ne kontrolira, a na ruku meštarima ide i slabo pamćenje javnosti.

Što bi rekao politički klan Ljubo Ćesić Rojs: ‘Ko je jamio, jamio je.’ I, doista, to je naša zbilja, ma koliki on cirkusant bio, jer propale državne dvije milijarde eura više nikad nećemo moći vratiti. Upravo je zato dobrodošla nemogućnost prodaje državnoga poljoprivrednog zemljišta propisana novim zakonom o poljoprivrednom zemljištu koji upravo ovih dana Hrvatski sabor razmatra kao konačni prijedlog. No to ne znači da je kraj malverzacijama jer i prije je državna poljoprivredna zemlja davana u zakup ili koncesiju pod sumnjivim okolnostima. Zato su brojke koje smo iznijeli manje važne kad je riječ o preciznosti – važnije su da upozore na to da, bez obzira na novi zakon koji je predložio ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina, neće biti ništa od zaštite državnih interesa ako se ne uvede djelotvoran sustav kontrole.