Što kažu o vatikanskome kriznome menadžeru

Pet koraka u restrukturiranju Katoličke crkve:

1. ostavka konzervativnog pape Benedikta XVI.

2. imenovanje kardinala Bergoglia papom

3. približavanje siromašnijim vjernicima i odbacivanje tradicije

4. reorganizacija Rimske kurije i postavljanje novih ljudi

5. medijsko ‘peglanje’ imidža Crkve

Novi papa ustoličen je u situaciji u kojoj vođenje Crkve treba vratiti masama vjernika, tj. malim dioničarima, objašnjava PR specijalist Krešimir Macan. On vidi da se velike korporacije uglavnom vode tako da se mali dioničari ništa ne pišu i da elita na vrhu radi u nadi da se ti dioničari nikad neće pobuniti. Međutim, Crkva je shvatila da je vrijeme da se obrati većini, koja u rukama nema nikakvu moć ni financijsku snagu, nego samo vjeru, što na kraju znači da će se Crkva početi voditi prema načelima društveno odgovornog poslovanja, a istodobno bi se mogla umanjiti važnost institucija poput Rimske kurije, koja je nizala skandale. Posao je odlično marketinški odrađen pod nepisanim sloganom ‘daj mi snagu, a ne lovu’, tako da je Papa vrlo brzo pridobio simpatije siromašnijih masa, dakle glavnih klijenata i dioničara Crkve – tvrdi Macan.

Ekonomskim rječnikom, gospodarske prognoze za Crkvu mnogo su bolje, izgledi su stabilni, a kreditni rejting u zadnji je čas spašen dovođenjem idealnoga kriznog menadžera. Novinar i teolog Drago Pilsel misli da je upravo zbog tih osobina Bergoglio postavljen za novog papu.

• Bergoglio ima sve karakteristike kriznog menadžera i već se dokazao u Buenos Airesu. Kad je preuzeo tamošnju nadbiskupiju, aktualan je bio skandal u kojem je Crkva zbog špekulacija na tržištu u bankrot otjerala jednu komercijalnu banku, što je bilo pogubno i financijski i moralno. Bergoglio je vrlo brzo i učinkovito riješio taj skandal i vratio ugled među vjernicima. Ipak, tim potezom stekao je mnogo neprijatelja među biskupima koji nisu slijedili njegov primjer – kaže Pilsel.

Sad Papu čeka još veći izazov u discipliniranju IOR-a (Istituto per le Opere di Religione), kolokvijalno poznatoga kao Vatikanska banka. Naime, IOR-u nisu strane špekulantske operacije na tržištu, ali ni pranje mafijaškog novca. Vrhunac dubioza u toj banci zabilježen je 1978., kad je ustoličen papa Ivan Pavao II. On je banku donekle doveo u red, no u drugom dijelu njegova mandata i posebice tijekom stolovanja Benedikta XVI. sve je opet otišlo k vragu, slikovito objašnjava Pilsel.

Napominje da Papa sigurno neće ukinuti tu banku, nego će pokušati izgraditi stvari postavljanjem novih kadrova i opreznim koaliranjem s raznim crkvenim čelnicima i redovima. Unutarnji nesklad i organizacijska struktura najviše narušavaju integritet Crkve, jer iako je papa apsolutni vladar, svaki biskup također ima neograničene ovlasti na svojem teritoriju. Novac Crkve, tj. poslovanje i likvidnost, također nije ugrožen. Financijski skandali uglavnom su nastajali zbog pohlepe i ambicija biskupa da se bave građevinarstvom, automobilskom industrijom, čak i kinematografijom.

O krizi likvidnosti u Crkvi kao poduzeću ili Vatikanu kao državi ne može se govoriti jer Vatikan ima osiguran novac za plaće zaposlenika, misijonsko i karitativno djelovanje. Upravo se dobrotvorni rad najčešće iskorištava kao alibi za razne malverzacije. Profitabilnost isto tako ne bi trebala biti mjerilo uspjeha jedne neprofitabilne organizacije, pa tako ni Katoličke crkve, smatra konzultant Danko Sučević.

Smisao Crkve jest širenje vjere, a s obzirom na blag, ali stalan pad vjernika u gotovo cijelom svijetu očito je da je Crkva zapala u stratešku krizu. Istraživanja uspješnih izlazaka iz poslovne krize pokazuju da su krizni menadžeri često ljudi dovedeni izvana. Na neki se način papa Franjo uklapa u taj profil jer dolazi izvan Italije, odnosno Europe, pa bi prema tome mogao biti slobodniji u postupanju od pape Benedikta, koji je došao iz srca crkvene hijerarhije – poručuje Sučević.

Prvi su koraci novoga kriznog menadžera preuzimanje kontrole i zadobivanje pozornosti. S obzirom na to da je papa apsolutni vladar, prvi zadatak već je obavljen, a i u zadobivanju pozornosti papa Franjo pokazao se vrlo vještim i učinkovitim. Njegovi prvi simbolični potezi vrlo jasno pokazuju da je svjestan izazova i spreman na promjene. Nošenje željeznoga križa, vožnja autobusom, stalno spominjanje potrebitih, ali i odabir imena, privukli su pozornost javnosti i klera na ciljeve koje Papa želi postići.

Imajući na umu brzinu djelovanja Crkve u prošlosti, pitanje je hoće li te simbolične geste slijediti prvi potezi kojima će se izravno napasti sadašnji…