Najveći regionalni proizvođač, srpski Victoria Oil najveća je prijetnja Zvijezdi jer je uvoz ulja iz Srbije u EU oslobođen carine. Istodobno se kao novi napadač pojavljuje Marko Pipunić koji preuzima Tvornicu ulja Čepin.
Marko Pipunić poželio je okušati se u prilično izazovnu poslu. Nije mu prvi put, no sad je vlasnik osječkog Žita odlučio predati ponudu za kupnju Tvornice ulja Čepin, jednog od rijetkih proizvođača jestiva ulja u Hrvatskoj, u okolnostima u kojima u to opustošeno državno poduzeće koje godinama jedva preživljava treba uložiti milijune eura dok iz regije napadaju mnogo jači igrači – i sve to uoči ulaska u Europsku uniju, koja će donijeti jaču konkurenciju i niže cijene.
Iako se još čeka službeno prihvaćanje ponude Pipunićeve tvrtke Mambo u sastavu Žita, proglašena je najboljom, pa se preuzimanje čepinske uljare smatra formalnošću. Agrokor je, navodno, procijenio da mu se ne isplati ulaziti u taj biznis, a vjeruje se i da je Zagrebačka banka kao velika vjerovnica Žita i Tvornice ulja Čepin imala ulogu u Pipunićevoj odluci da uđe u uljaru u kojoj već neko vrijeme uslužno proizvodi ulje pod svojom robnom markom Žito.
Iako mnogi smatraju da bi mnogo jednostavnije i jeftinije bilo sagraditi novu tvornicu ulja, Pipunić kupuje Tvornicu ulja Čepin za jednu kunu, no u sljedeće dvije godine u suradnji sa Zagrebačkom bankom uložit će 295 milijuna kuna. Odmah nakon preuzimanja najavio je ulaganje od 12 milijuna eura u pogon za ekstrakciju kako bi se povećala trenutačno niska konkurentnost proizvodnje, a također planira ugovoriti i pre-raditi cijelu hrvatsku proizvodnju suncokreta. Prema dostupnim procjenama, čepinsko ulje na hrvatskom tržištu zasad drži udio od oko četiri posto. Lider je Agrokorova Zvijezda s udjelom od 50-ak posto; slijedi je jedini bosanskohercegovački proizvođač ulja Bimal iz Brčkog s gotovo 30 posto udjela, što pod svojim brendovima Bimal i Agragold, što u robnim markama; treća je Gea – tvornica ulja Ante Bojića s udjelom od osam do deset posto; četvrto je američki Bunge, koji to tržište osvaja iz svoje mađarske tvornice s uljem Floriol; Tvornica ulja Čepin pak na petom je mjestu. Osim niskoga tržišnog udjela problemi čepinske uljare zastarjela su tehnologija i niska profitabilnost, no ako tvrtku osovi na noge, Pipunić bi mogao ‘spasiti’ hrvatsku proizvodnju ulja jer, ako se isključi relativno mala Gea – tvornica ulja, nema drugih proizvođača koji proizvode ulje od sjemenka do finalnog proizvoda, Zvijezda uglavnom uvozi i samo rafinira ili ambalažira ulje. Upravo čepinska uljara osim za Žito uslužno proizvodi za Zvijezdu.
U regiji, odakle dolaze najveći konkurenti domaćim proizvođačima i brendovima, situacija je drugačija. U Srbiji radi čak šest tvornica ulja, što je, kaže Bojić, dovoljno za tri Jugoslavije. Uvjerljivo najveći srpski proizvođač s uljem Iskon šidski je Victoria Oil iz sastava Victoria grupe, jedne od najvećih poljoprivredno-prehrambenih kompanija u Srbiji, drugo mjesto drži Agrokorov Dijamant iz Zrenjanina, na trećem je mjestu Invej grupa s dvije uljare – Vitalom iz Vrbasa i Suncem iz Sombora, a na četvrtome Banat iz Nove Crnje s brendom Cvet Banata. Zanimljivo je da je Victoria Oil, u vlasništvu Zorana Mitrovića i još dvojice srbijanskih poduzetnika, uz koje i EBRD ima udio od 24 posto, najprije uglavnom izvozio sirovu suncokretovu ulje, a onda je prije nekoliko godina pokrenuo vlastitu rafinaciju i pakiranje. Do pojava novoga konkurenta Dijamant, Invej i Banat držali su 90 posto tržišta, a sad Victoria Oil ima tržišni udio veći od 30 posto.
