U središtu pozornosti prošlih je dana bila jedna nogometna utakmica. Makar nije bila odlučujuća. Odmah nakon te ‘povijesne’ pobjede nad Srbijom izbornik Štimac već je obećao finale Svjetskog prvenstva dogodine u Brazilu. Vjerujem da je time, osim Šukera, najviše razveselio pivovare, putničke agencije i telekomunikacijske operatore. Oni već sanjaju tisuće navijača kako s Copacabane i Maracane šalju SMS-ove u Hrvatsku. A roaming s Brazilom skup do bola. Možda se tako nadoknadi gubitak zbog kresanja roaminga s državama EU. Samo, još je daleko Copacabana.
Na dan smijeha, 1. travnja, kreće drugi val fiskalizacije. Zahvatit će trgovce, automehaničare i slobodna zanimanja, pa i odvjetnike koji su se rukama i nogama borili protiv izdavanja računa. U pokušaju bijega od poreznika najoriginalniji zahtjev postavili su ribari. Njima se omogućava da na brodu prodaju ribu do vrijednosti od 1000 kuna. E, ali oni za to od Linića traže – vodootporna računala! Znači li to da ribe love roneći, podvodnim puškama?
Ovih dana u javnost je plasirana priča o zabrani dalmatinskog prošeka. Jedna je to od žrtava pregovaračkog procesa za pristup u EU. Miroslav Božić, koji je kao pomoćnik ministra Čobankovića vodio ‘poljoprivredne’ pregovore, danas ne želi komentirati zašto je na kraju ‘odlučeno kako je odlučeno’. Niti tko je to odlučio. Niti bi li Božićev bivši šef popustio pred nekim europskim chardonnayem, tramincem ili pinotom kao što je popustio pred talijanskim ‘proseccom’. Vinarija Čobanković, naime, ne proizvodi prošek. Zato će nadrapati loza jednoga drugog HDZ-ovog kadra. O prošeku se pregovaralo dok je Andrej Plenković bio u pariškom veleposlanstvu, pa mu je promaklo da će i Zlatan Plenković morati mijenjati naziv svog Zlatnog prošeka.
Da mi je netko prognozirao da ću javno braniti Marka Perkovića Thompsona, odgovorio bih mu da je lud. Kako da branim njegove notorne ustašluke?! To mu ne opraštam, ali… Tužiteljstvo tvrdi da je pjevač dobivao novac (iz afere Fimi media) za ‘nepjevanje’ – da u predizbornoj kampanji 2007. ne nastupa na skupovima HDZ-ovih još desnih konkurenata. Tako je u njegovom slučaju najbolje zaživjela ona stara ‘šutnja je zlato’. Zbog tog je slučaja prošlog tjedna dobio poziv na sud kao svjedok Sanaderove obrane. Eskivirao ga je jer je, čini se, imao pametnija posla: skupljao je više od milijun kuna, koliko je morao iskeširati u državni proračun na ime navodnoga poreznog duga. Nema veze što on taj dug ne priznaje i osporava ga na Upravnom sudu. Država si je propisala model ‘plati pa se žali’, protiv kojeg se u Lideru godinama borimo ukazujući na brojne apsurdne priče poduzetnika izloženih poreznog presij, najčešće u rubrici ‘Pravda za sve’. Pa, ako smo na strani obespravljenih anonimaca, onda smo i na strani poznatoga poreznog obveznika. Da nije platio navodni porezni dug, poreznici bi nakon drugostupanjskog rješenja mogli provesti ovru, kao i nad svakim drugim poreznim obveznikom kojeg ‘napikiraju’. Stoga pod hitno treba ukinuti porezni model ‘plati pa se žali’. Umjesto toga, država bi trebala ubrzati rad svojih tijela, pa bi i Thompson i Porezna uprava već odavno dobili pravorijek Upravnog suda na žalbu upućenu još u rujnu prošle godine. Sva je sreća što je pjevač u međuvremenu pronašao nešto sitniša da uplati u proračun do konačnog rješenja.
Agrokor je u zadnji čas dobio najozbiljnijega konkurenta za kupnju Mercatora. Riječ je o Mariuszu Switalskom, jednom od najbogatijih Poljaka, koji je ‘težak’ oko 270 milijuna eura. Istina, Todorić je financijski jači. Bogatstvo mu je u novom Forbesu procijenjeno na oko 590 milijuna eura. Ako su tri fonda rizičnoga kapitala autsajderi u toj utrci, odlučit će slovenska sumnjičavost: prema Todoriću, koji je reprezentant hrvatske konkurencije, ili prema Switalskom, za kojim se vuče skandal o utaji poreza, a poznat je po ‘prepakiranju’ kompanija koje postavi na noge i preproda. A to bi prodavateljima produžilo neizvjesnost konačne sudbine ‘najboljeg sosedu’.
Život ne piše samo romane, nego i scenarije za prave trilere. Jozo Perić Tukeša dopremao je sirovinu za sisački Herbos. No tvrtka je u međuvremenu otišla u stečaj i pet bačvi zaustavljeno je u koparskoj luci. Tukeša odmah kreće kupiti cijeli Herbos. Kako i ne bi, kad u bačvama umjesto sirovine za pesticide ima sirovinu za proizvodnju najmanje pet milijuna tableta ecstasyja. To je količina dovoljna za godišnju potrošnju u cijeloj široj regiji, vrijedna 250 milijuna kuna. Slovenci su to skužili i Tukešu prosljedili u Remetinec. Tako je on ostao bez Herbosa, a Herbos je i dalje u stečaju. A ja se pitam koliko je još ‘herbosa’ u Hrvatskoj tako privatizirano.
Pa kad ne može Tukeša, možda može Stanković? Neki dan sam se ponadao da investitori napokon dolaze u Hrvatsku. Na granici je, naime, policija zaplijenila 450.000 neprijavljenih eura. Bez love je ostao Slobodan Stanković. Nažalost, torbu s novcem nije nosio u Hrvatsku nego je, kako tvrdi, samo bio u tranzitu za Srbiju. Tamo je kanio investirati ‘zakonito zarađen novac od dividendi’. Pa bez obzira je li riječ o ‘uglednom poduzetniku’, kako tvrdi njegov paždo Milorad Dodik, ili je riječ o ‘sprezi politike i kriminala’, kako tvrdi tamošnja oporba, čak je i ta lova trebala zaobići Hrvatsku. Tako je propala još jedna šansa za investicijski tsunami.
