Porezna presija povećala je sklonost prema utaji poreza

S obzirom na procedure, mnogo je lakše lažirati financijski izvještaj u malim i srednjim tvrtkama, pogotovo privatnima, jer je pritom manje ljudi uključeno u prijevaru, manje je razina suradnje. Primjećuje se trend porasta prijevara, i to svuda. Što je ekonomska situacija teža, ljudi su ‘prisiljeni’ na to, ili zbog svog karaktera ili zbog okolnosti.

Imate li više posla nego prije? Pa, tvrtka je nova, tek smo počeli, prvi su poslovi tu, neki se još dogovaraju.

Kakve prijevare konkretno istražujete? Sve moguće. Primjerice, prijevara je potrošača podvala konjskog mesa kao junetine. Isto je i s nedavnim pričom o mlijeku. Karteli su također na štetu potrošača jer se povezuju, primjerice, dobavljači koji dogovaraju ili podjelu teritorija ili minimalne cijene ispod koje neće ići.

Znam da je kod nas teško otkriti kartel, kako je to u svijetu? Nije ni ondje lako, ali nedavni primjer u Poljskoj dodatno nas upozorava u kojem ćemo društvu biti nakon 1. srpnja. Europska unija zaustavila je ondje financiranje iz svojih fondova ukupno vrijednih pet milijardi eura jer je utvrđeno da su određena sredstva iz fondova dana za građevinske radove, pri čemu su se pojedini dobavljači povezali u kartel, i to s jednim predstavnikom državne agencije. Dogovorili su minimalne cijene, a iako su pobijedili na samo jednom javnom natječaju, to je bilo dovoljno da EU zaustavi protok ukupnih sredstava dok se ne utvrdi postoji li kartel. I u Hrvatskoj je Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) dosad utvrdio da su u raznim fazama za 34 različita projekta utvrđeni propusti ili namjere prijevare.

Gdje se prijevare najčešće očituju? U raznim segmentima života, a tri su osnovne vrste: prva je krivotvorenje financijskih izvještaja. Banke žele vidjeti dobre rezultate, kao i dioničari, pa i tržište. Katkad se krivotvori izvještaj pod pritiskom opstanka tvrtke, jer ako se to ne učini, banke će ukinuti financiranje…

Postoji li u lažiranju izvještaja razlika između državnih i privatnih tvrtki ili pak malih, srednjih i velikih? S obzirom na procedure, to je mnogo lakše učiniti u malim i srednjim tvrtkama, pogotovo u privatnima, jer je manje ljudi uključeno u to, manje je razina suradnje. U državnom sustavu koji zbog veličine i ustrojstva podliježe eksternej i internoj reviziji, gdje je razina unutar financijskih službi višestruka, mogućnost je manja, a tako je i u velikim privatnim tvrtkama.

Koje su još dvije vrste osnovnih prijevara? Druga je otuđenje financijske imovine, tj. krađa materijalnih dobara – sirovine, robe, preko kupaca ili dobavljača ili to pak čine sami zaposlenici tvrtke. Treća bi bila klasični mito i korupcija. Pokazuje nam to posljednja dostupna analiza DZS-a od 2001. do 2007. kad je na osnovi kaznenih postupaka utvrđeno da je utajeno 12,8 milijardi kuna, a 80 posto njih odnosilo se na mito i korupciju.

Kako se najčešće otkrivaju prijevare? Na rad interne kontrole kao načina kontrole ukupnog poslovanja i poslovnih promjena te interne revizije kao kontrole toga cjelokupnog postupka otpada 34 posto u ukupnoj strukturi otkrivenih radnji. Na slučajno otkrivanje otpada 18 posto, a 26 posto na prijave zaposlenika. Ostatka se odnosi na eksternu reviziju, dojave kupaca, dojave dobavljača, anonimne prijave i ostalo. Zanimljivo je da smo najosjetljiviji na mito i korupciju koji su jako prisutni u strukturi prijevara, ali to nije sve. Postoji niz prijevara na koje manje reagiramo, manje se uočavaju.

Otkud takva solidarnost? Teško je reći, možda zbog porezne presije. Inače, što je ona veća, i sklonost poreznoj utaji je veća. To je poznato u cijelom svijetu, pružava se u javnim financijama i nema veze s Hrvatima. Što je pak pritisak poreza manji, veći je priljev poreza u državni proračun i manje se isplati utajivati zbog kazni.

To znači da ministar Linić baš neće dobiti nešto love fiskalizacijom. Koliko je opasan vaš posao u smislu pritisaka, jer kad počnete nešto istraživati, vjerojatno nećete naići na suradnju? To je uobičajeno u mojem poslu, ali moj je osnovni postulat profesionalnost u nastupu i radu. Naime, iza svega što napravim i napišem postoji dokaz. Postoji li suradnja, na kraju nije bitno, iako, naravno, ona omogućuje brže i lakše pronalaženje dokaza. Najvažnije je imati pristup dokumentaciji.

Ali vi baš nemate zakonske ovlasti da pregledavate dokumentaciju?! Tako je, ljudi se često javljaju i misle da imam ovlasti ući u poslovne prostore i zaplijeniti dokumentaciju. Ne, kada radim kao forenzičarka privatnica, onda moram imati suradnju unutar uprave takve tvrtke. Neki su mi se ljudi znali javljati s raznim problemima, ogorčeni jer sami ne mogu dobiti dokumentaciju, a onda su bili razočarani što to ne mogu ni ja. Drukčije je ako radim za sud, onda prema njegovu nalogu to mogu.

Gdje su u svijetu najčešće financijske prijevare? Rekla bih da su ravnomjerno raspoređene. Razvijene zemlje imaju razvijenije načine prijevara, ondje se možda više ‘igra’ s tržištem financija i ostalim razvijenim instrumentima tržišta. Toga je kod nas mnogo manje. Financijski instrumenti i izvedenice kod nas nisu bili tako razvijeni zbog opreznosti HNB-a, pa se stoga i nismo izlagali mnogo tim vrstama prijevara. Međutim, i ta tržišta nisu poštedjena uobičajenih načina prijevara.

Je li onda u razvijenijim zemljama to teže otkriti? Naravno, manji broj ljudi uopće može doći u situaciju da shvati postupak koji je u sferi financijskog tržišta i zloporabe tih instrumenata u prijevarne svrhe. Pogotovo ako je riječ o međunarodnim prijevarama, veoma ih je teško uvidjeti ako nema slučajnog otkrića ili neke prijave iznutra ili pak nekog državnog regulatornog tijela koje u nekoj od tih povezanih transakcija započne s jednom analizom, pa onda lančano povlači veći broj zemalja i veći broj sudionika.

Što je s prevencijom? Potrošač kao građanin ipak ima ograničene mogućnosti da spozna je li, primjerice, sastav nekog proizvoda točan. Znači, tu bi trebalo poraditi na poboljšanju propisa, a upravo bi interne kontrole, kad govorimo o društvenoj razini te o unutarnjim uzročnicima prijevara, trebale poboljšati unutarnje mjere sprečavanja pojava tih radnji. Jer ako postoji niz razina kontrola kojima se provjerava svaki dokument i svaki postupak unutar tvrtke, tada je vjerojatnost da se počini prijevara mnogo manja.

Koliko smo pak kao društvo spremniji za borbu protiv prevaranata? Smatram da je senzibilitet društva veći i da se to počelo više pratiti i primjećivati. Dok se prije nije vidio nikakav propust u nečemu takvom, danas barem postoji svijest da je to neispravno te se mogu snositi i posljedice zbog toga.

Što bi država trebala učiniti? Zakonski je okvir sve ozbiljniji i složeniji, prostore za neku prijevaru bez posljedica sve je manje. Sad je Kazneni zakon proširen, uvedene su kaznene odredbe i za prijevaru u javnoj nabavi. Na kraju, u Hrvatskoj USKOK i Državno odvjetništvo na tim prijevarama intenzivnije rade posljednjih godina jer je zakonski okvir postao mnogo ozbiljniji. Kao porezna savjetnica radim od 2005., ozbiljnost u pristupu poreznim pitanjima porasla je, kao i svijest poduzetnika da se može odgovarati. Tako nije bilo do samo prije nekoliko godina.