Home / Financije / Povjerenje je opasno kad se poklanja nepouzdanom zidaru

Povjerenje je opasno kad se poklanja nepouzdanom zidaru

Robert Krištofić iz Čakovca i zidarski obrt ‘Vladimir Tot’ iz Novog Sela Rok kod Čakovca potpisali su 22. rujna 2005. ugovor kojim je Tot trebao sagraditi garažu Krištofiću. Ugovorili su vrijednost radova od 12.500 eura, ali iz ugovora nije jasno uključuje li to PDV ili na taj iznos treba platiti PDV. Naime, u obrascu ugovora postoji i rečenica ‘u koju je uključen i PDV’, koja nije precrtana, ali je uz cijenu radova dodano kemijskom olovkom ‘+ PDV’. Krištofić tvrdi da ga je Tot prevario umetnuvši ‘+ PDV’ dok je ovaj potpisivao drugi primjerak. Prva rata od 6500 eura odmah je isplaćena, a bez obzira na to što se stvarno dogodilo, garaža nije do kraja dovršena jer je Tot napustio gradilište nakon što, prema njegovim tvrdnjama, Krištofić nije isplatio 4000 eura nakon gradnje druge deke, a što stvarno stoji u ugovoru. No Krištofić tvrdi da se Tot nije pridržavao rokova te je inzistirao da Tot prvo donese materijal i da će mu onda platiti 4000 eura, a Tot je tražio obrnuto. Ipak, Krištofić je platio još 4000 eura, a njih su se dvojica našla na sudu te je presuđeno i potvrđeno na županijskom sudu da Krištofić Totu ima platiti još oko 4000 eura (s obzirom na procijenjenu vrijednost radova sudskog vještaka).

Totovi odvjetnici iz odvjetničkog ureda Tomislava i Davorke Kovač nisu htjeli odgovoriti na naša pitanja, a Krištofićev odvjetnik Ivica Plavetić rekao je da je stanje predmeta zaštićeno odvjetničkom tajnom. – Jedino mogu iznijeti da mi je dužnost da u svakom predmetu pokušam ishoditi rješenje predmeta na zadovoljstvo svih stranaka, pri čemu mi je kao odvjetniku na prvom mjestu interes moga klijenta – kaže Plavetić. – Jasno je zašto odvjetnici šute te i mi prepustamo pravosuđu (ovih se dana očekuje konačna presuda) da kaže svoje, ali slučaj je zanimljiv jer nije Krištofić jedini koji ima problema s Vladimirom Totom. Eugen Kozjak kod Čakovca potvrdio je da vodi sudski spor s Totom ne htijući upravo zbog toga ništa više reći. No dojam je da se njegova priča ne razlikuje mnogo od drugih priča vezanih uz lik i djelo Vladimira Tota.

Međimurac E. L. s Totom je dogovorio izradu fasade na kući, s tim da mu je dao dvije tisuće eura na ruke uz obvezu da Tot kupi sav potreban materijal. No Tot mu je prikazao više cijene materijala nego što su zaista bile, da bi uza sve to posao prepustio podizvođaču, koji ga nije do kraja odradio. Razlog je bio što tog podizvođača Tot nije platio pa se pokušavao namiriti od E. L.-a, koji je, kako sam kaže, na kraju čak i optužen da je i on tu nešto muljao. S obzirom na to da E. L. nije potpisao nikakav ugovor sa zidarskim obrtom ‘Vladimir Tot’, nije bio u situaciji čak ni da podnese tužbu. Čovjeku je svega preko glave, prešao je preko toga i zamolio je da umjesto njegovog imena napišemo inicijale. Da Tot ‘izrađuje’ i podizvođače potvrđuje M. T., koji je ugradio neke tehničke dijelove na jednoj kući (autor upoznat s pričom), a Tot mu to nije platio. ‘Baš mi ga je podlo spustil jer sam uvjeren da me je od početka namjeravao prevariti. Naime, i prije nego kaj smo potpisali ugovor on je svu svoju imovinu prebacil na bolesnu kćer tak da, iako sam dobil sudski spor, na kraju se nisam imal od čeg naplatit. Inače, znate, prema mojim informacijama, mnogi imaju problema s Vladimirom Totom, on je ful nepouzdan’, požalio nam se M. T.

Mnogi su se od nas barem jednom našli u takvoj situaciji, iako znamo da papir trpi sve. U prvom slučaju ugovorne obveze nisu bile precizirane pa su akteri mogli raspravljati tko mora povući sljedeći potez. Da je to bilo precizirano ugovorom te da je Krištofić uz to pročitao još jednom odredbe čime bi vidio nadopunjenu riječ ‘+ PDV’, sigurno je da bi se izbjegle neugodnosti. U drugom slučaju nije bilo ni ugovora, a treći je pokazao, iako je ugovor postojao, da se ugovaratelj nije raspitao s kim to posluje. Nažalost, česta je to slika na ovim prostorima, a iskustva naših ljudi na zapadu pokazuju suprotno: iako je stupanj povjerenja tamo veći te je poslovnim ljudima općenito daleko više stalo do imidža nego našima, ipak se sve stavlja na papir. Ako ovakve priče barem malo promijene naše navike, imat će nekog smisla.