Država u svom vlasništvu ima 646 tvrtki. Taj podatak proizlazi iz Nacrta prijedloga strategije upravljanja i raspolaganja imovinom u državnom vlasništvu. Dokument iz radionice Mladen Pejnovića i njegovoga Državnog ureda za upravljanje državnim imovinom još se iščitava – po svim ministarstvima, ali i redakcijama. Sad bar postoje okviri za privatizaciju i upravljanje u duće četiri godine.
Zna se da 21 strateška tvrtka odnosno ustanova u kojima država sudjeluje u određivanju cijene proizvoda i usluga neće u privatizaciju (osim eventualno prema posebnom zakonu). To su cestovne tvrtke (koje država planira dati u koncesiju), HŽ, Lutrija, Hrvatske vode, Hrvatske šume, HBOR, Fina…
U sljedećoj su kategoriji 23 tvrtke od razvojnog značenja s većinskim državnim udjelom, poput ACI-ja, Croatia Airlinesa, Jadrolinije, Luke Rijeka, zračnih luka, Hrvatske pošte, Croatia osiguranja, HPB-a, Petrokemije… Njih čeka restrukturiranje, privatizacija ili prodaja, pa će dio završiti u sljedećoj grupi.
A tu je sedam tvrtki koje kotiraju na burzi, a država ima u njima manje od 50 posto vlasništva: Ina, Končar, Podravka, Duro Đaković, Luka Ploče, Atlantska plovidba i Sunčani Hvar. One bi mogle očekivati daljnju prodaju, ali i eventualni dokup državnog udjela.
Država ima još 597 tvrtki s udjelima manjim od 50 posto. One među njima koje su na burzi i ne posluju s gubicima, a država ima više od 10 posto prebacilo bi se u grupu od razvojnog značenja. Udjele u ostalima u roku od tri godine treba prodati, darovati ili uvrstiti u fond rizičnoga kapitala.
A začkoljica je u tome što se predlaže da se upravljanje centralizira te da sve tvrtke, osim strateških prijeđu iz ruku dosad mjerodavnih ministarstava pod kapu Državnog ureda i Agencije za upravljanje državnim imovinom. Iščitavanje toga državnog vlasničkog katekizma nastavit ćemo u sljedećem broju.
